Kada znamo temeljne osnove, ulogu i građu ustava, te zakone koji svoju inspiraciju i legalitet crpe iz ustava, a sa druge strane imamo učestalo kršenje i nepoštivanje i zakona i Ustava, postavlja se pitanje: zašto? Jedini odgovor može biti da su to primjeri neprijateljskog djelovanja prema državi Bosni i Hercegovini i njenim građanima.
Primjera narušavanja Ustava Bosne i Hercegovine ima mnogo. Nepoštivanje odluka Ustavnog suda BiH o državnoj imovini, kršenje obaveze slijeđenja međunarodnih ugovora i sudskih odluka i nesprovođenje odluka Ustavnog suda BiH samo su neki od primjera kojim se vrše napadi na Bosnu i Hercegovinu. Čuvar države je policijsko – pravosudni sistem, a posebno Tužilaštvo. Da li oni rade svoj posao? Da li im politika dozvoljava da rade svoj posao? Da li su oni već potpuno instrumentalizirani od strane vladajućih političkih stranaka koje ih koriste da stave sebe i svoje lidere iznad zakona. Ko plaća cijenu takvog ponašanja? Građani. Zašto nema respiratora, vakcina, uhapšenih za počinjena ubistva? Zašto ima mržnje, korupcije, negiranja genocida? Zato što nema odgovornosti.
Tačno je da nam treba novi ustav sa redefiniranim uređenjem, osnovama i principima, usklađen sa međunarodnim konvencijama i sporazumima. Taj proces promjene mora biti rezultat širokog političkog sporazuma i naravno legitimisan referendumom građana Bosne i Hercegovine.
Takođe, treba nam i preuzimanje odgovornosti za nesprovođenje zakona, odluka i obaveza koje proističu iz nečijeg opisa posla.
Stanje u kojem se nalazimo danas kao država i društvo jednostavno odražava činjenicu da smo dozvolili bahatim vlastodršcima da pretvore državu u svoj bankomat, svoju firmu, svoj posjed. Zakon važi za sve nas, ali ne i za njih. Oni su nedodirljivi. Dokle?
