Inzka je između ostalih napao i mostarski novinar Branimir Galić, kolumnista mostarskog portala HMS pod kontrolom Čovićevog HDZ-a. Galićev osvrt prenosimo u cijelosti.
Piše: Branimir Galić
Ovaj austrijski diplomat, za kojeg bi se moglo svrstati u kategoriju “bjelosvjetskog ološa”, koji je, da ironija bude veća, u prošlosti bio aktivni borac za prava slovenske nacionalne manjine u Austriji kojoj i sam pripada, ironično je kazao da će BiH prije dobiti novog visokog predstavnika nego novi izborni zakon.
Ovaj austrijski diplomat, za kojeg bi se moglo svrstati u kategoriju “bjelosvjetskog ološa”, koji je, da ironija bude veća, u prošlosti bio aktivni borac za prava slovenske nacionalne manjine u Austriji kojoj i sam pripada, ironično je kazao da će BiH prije dobiti novog visokog predstavnika nego novi izborni zakon.
Također, neizravno je kazao da se ne odriče svog stava o tome da treba napraviti katalog prava Hrvata i svega što Hrvati u BiH obnašaju što je nalik na jednog čovjeka koji se pojavio u njemačkoj 30-ih godina prošlog stoljeća govoreći da treba napraviti „katalog svega što oni imaju“ misleći, naravno na Židove.
Prigrlio tuđu tezu
Ipak, najvažnije od svega, Inzko je u intervjuu, koji je konotiran kao oproštajni, iznio jednu opasnu neistinu ustvrdivši da je presuda Ustavnog suda BiH u predmetu 23/14 (slučaj „Ljubić“) provedena. „Odluka Ustavnog suda u slučaju Ljubić je provedena da odmah budem jasan. Ne treba to podgrijavati. Provedena je i to se tiče samo entiteta, Federacije BiH, ne države“, kazao je Inzko za Federalni radio.
Da je Inzko trbuhozborac velikobošnjačke politike te da ovu laž nije skovao sam govori činjenica da on to nije tvrdio ni prije tri, a ni prije dvije godine. Odakle onda odjednom prosvjetljenje? Naime, ovu tezu plasirao je promicatelj unitarizma i poznati bošnjački lobist i ustavni stručnjak, Austrijanac Joseph Marko, koji je kazao da je „presuda Ljubić odavno provedena i da nije neophodno vršiti promjenu Izbornog zakona, koju HDZ BiH energično traži”. On je nedavno ustvrdio da su odredbe Izbornog zakona koje je Ustavni sud BiH proglasio neustavnima, nakon što ih Parlament BiH nije izmijenio u roku od šest mjeseci, stavljene izvan snage te da je „priča tu završena“. Ovo proizvoljno tumačenje Inzku se očito svidjelo pa ga je prigrlio kao svoje.
Što onda rade EU i SAD?
Ovdje treba upitati zašto je američki državni tajnik Anthony Blinken, u pismu članovima Predsjedništva BiH, tražio da BiH promijeni Izborni zakon kako bi se riješile relevantne presude Ustavnog suda BiH, ako Inzko tvrdi da je ta presuda već provedena?
Također, zašto je u više navrata šef izaslanstva EU u BiH, Johann Sattler, kazao da treba implementirati presudu Ustavnog suda BiH ako je ona, navodno, implementirana?
U konačnici, zašto su uopće Čović i Izetbegović, prije gotovo godinu dana u Mostaru , potpisali „Politički sporazum o načelima izmjena i dopuna izbornog zakona Bosne i Hercegovine.“, ako je presuda Ljubić provedena. U tom sporazumu HDZ BiH obvezale su se početi s izradom izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH kako bi se osigurao legitiman izbor i legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda, što nalaže presuda Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, i građana na svim administrativno-političkim razinama, u Predsjedništvu BiH i Domovima naroda, kao i osiguralo aktivno i pasivno izborno pravo svakog građanina na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
SIP BiH nije zakonodavac
Pojedini bošnjački mediji, lobisti, a među njima i Inzko tvrde je da je presuda Ljubić provedena uputstvom o načinu Izbora izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH koje je koncem 2018. godine, kao privremenu mjeru, donijelo Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine kao tehničko tijelo za provedbu izbornog procesa.
Odluka Središnjeg izbornog povjerenstva BiH da podzakonskim aktom riješi pitanje izbora izaslanika u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH u suprotnosti je, međutim, s presudom Ustavnog suda BiH po apelaciji Ljubić. Odluka SIP-a i dalje predviđa da se u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH iz svake županije/kantona delegiraju pripadnici sva tri konstitutivna ukoliko su oni izabrani u županijske odnosno kantonalne skupštine. A, upravo tako formuliranu odredbu Izbornog zakona BiH Ustavni je sud BiH proglasio protuustavnom, jer je omogućavala da jedan narod bira drugome izaslanike u Federalni dom naroda, poništio ju i naložio Parlamentu BiH izmjenu te odredbe na način da se osigura izbor legitimnih predstavnika konstitutivnih naroda u Federalni dom naroda, što i dalje nije slučaj. Ali i na druge administrativno političke razine, što implicira i Predsjedništvo BiH, gdje su Bošnjaci u tri mandatna razdoblja birali hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Izmjene Izbornog zakona, kao što kaže i presuda Ustavnog suda su u nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH.
Podsjećamo, SIP BiH je prema jednom članku Izbornog zakona BiH, imao nadležnost da u skladu za posljednjim popisom stanovništva donese uputstvo o izboru izaslanika u Dom naroda, ali se tu radi o članku koji je Ustavni sud BiH svojom presudom stavio van snage nakon što Parlamentarna skupština nije u zadanom roku od šest mjeseci donijela izmjene Izbornoga zakona tako da ni tu ne postoji uporište da SIP odlučuje o tom pitanju,prenosi Slobodnabosna
Inzkova izjava kako je presuda Ustavnog suda BiH provedena, što je notorna laž, samo potvrđuju kako je on bio i ostao beščasnik u službi velikobošnjačke politike zatiranja ustavnih prava Hrvata u BiH. Prvi njegov potez koji je to potvrdio je legalizacija protuustavne platformaške vlasti u BiH, kada je, 2011. odluku SIP-a BiH, da je izvršna vlast u Federaciji BiH formirana protivno izbornom zakonu BiH, suspendirao i time omogućio bošnjačkim strankama SDP-u i SDA da Federaciju BiH pretvore u bošnjački entitet.
