Zapravo se može reći da je prosrpska, a istovremeno i proeuropska vladajuća koalicija raznorodnih stranaka, koju predvodi premijer Zdravko Krivokapić, u krizi skoro od samog početka.
Kriza vlade traje od preuzimanja vlasti
Dovoljno je pogledati samo neke od Indexovih naslova o događanjima u Crnoj Gori proteklih mjeseci: Nova velika kriza u Crnoj Gori, svađa zbog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, U Crnoj Gori masovni prosvjedi zbog smjene ministra koji negira genocid u Srebrenici, Kaos u Crnoj Gori: Vladin auto u kojem je bila premijerova kći ozlijedio prosvjednike itd. To su, pak, samo neki od naslova koji se odnose na političke odnose u Crnoj Gori, dok se Krivokapićeva vlada suočavala s podivljalim trećim valom pandemije, zbog čega je u jednom trenutku i vojska izvedena na ulice kako bi kontrolirala provođenje strogih mjera.
A sve to sa strane gleda aktualni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, lider najveće opozicijske stranke DPS i višedesetljetni neprikosnoveni vladar ove bivše jugoslavenske republike. Naime, kada je prošle godine na parlamentarnim izborima Đukanovićev DPS tijesno izgubio, mnogi su povikali: “Milo je pao.”
Đukanović nije pao, kako su mnogi objavili
Index je tada isticao da je Đukanović doživio poraz, ali da definitivno (još) nije pao.
“Đukanovićev DPS je zasad izgubio dio vlasti, ali nije izgubio ni približno svu svoju političku moć. Đukanović je dosad preživio sve i svašta i ostao na vlasti, pa je i u situaciji u kojoj je DPS, iako pojedinačno najjača stranka, izgubio izbore on i dalje na vlasti kao predsjednik Crne Gore. Nitko se ne treba iznenaditi ako u bliskoj budućnosti svjedočimo i njegovom osmom premijerskom mandatu. Kad završi predsjednički, naravno.”
Đukanović je konsolidirao moć i Crnu Goru predstavio kao žrtvu velikosrpske politike
Od prošle godine je Đukanović, s jedne strane, konsolidirao moć u DPS-u te je u siječnju na stranačkom saboru ponovno izabran za predsjednika pojedinačno najjače stranke u Crnoj Gori, dok je, s druge strane, krenuo u kampanju prozivanja prosrpske opozicije, koja čini većinu u koalicijskoj vlasti.
Tako je u eksplozivnom intervjuu u veljači izjavio da se oživljavanjem ideje velike Srbije želi promijeniti karakter Crne Gore, koja bi, umjesto dosadašnje multietničke, sekularne i proeuropske zemlje, postala dio velikosrpskog trokuta Beograd-Banja Luka-Podgorica.
Đukanović je istaknuo da bi kreatori te ideje, sada nazvane “srpskim svetom”, za ostvarenje svog cilja htjeli Crnu Goru podvrgnuti identitetskom inženjeringu i predstaviti je “starom srpskom državom”, koju je tobože formirala Srpska pravoslavna crkva, što je, kako je rekao, “epohalna laž”.
Predsjednik Crne Gore tvrdi da je prije 30 godina međunarodna zajednica mnogo jedinstvenije, odlučnije i blagovremeno reagirala na ovakve retrogradne političke ideje, ali da to ovoga puta nije slučaj. “Nova, sofisticirana faza hibridnog rata, kojem je Crna Gora bila izložena tijekom čitave 2020., nije kreirana zbog nas. Ovo je rat protiv Europe i NATO-a”, ustvrdio je.
Po njegovim riječima, Crna Gora se uoči parlamentarnih izbora u kolovozu 2020., na kojima je on prvi put poslije tri desetljeća izgubio vlast, našla na liniji vatre, na kakvoj će se naći i svaka europska država u vrijeme izbora. “Ulogu koja je u Crnoj Gori dodijeljena prosrpskom Demokratskom frontu širom Europe igrat će Alternativa za Njemačku, Slobodarska stranka Austrije, Marine Le Pen, Salvini, proruske stranke u baltičkim zemljama”, kazao je Đukanović.
On je ponovo optužio službeni Beograd da se miješa u unutarnje stvari Crne Gore, a sve zbog, po njemu, iskonstruirane opasnosti od ugroženosti Srba.
Krivokapić vlastitog ministra uspio smijeniti samo uz Đukanovićevu pomoć
Đukanović očito zna što treba reći da situaciju u Crnoj Gori poveže sa širim gibanjima unutar Europske unije. Istovremeno je cijelo vrijeme, otkako je u kohabitaciji s Krivokapićevom vladom, pazio da se ponaša u okviru Ustava, predstavljajući se tako čvrstom točkom sustava i jedinom pravom garancijom europskog puta Crne Gore.
U jednom trenutku su se i poslanici DPS-a povukli iz rada parlamenta u znak protesta, ali je Đukanović iskoristio najnoviju krizu vlade da bi ih tamo vratio i osramotio Krivokapića. Majstorski taktički potez.
Nasuprot tome, u vladajućoj koaliciji su stalno neki prijepori. To se najbolje vidjelo po tome što se nisu uspjeli dogovoriti oko smjene kontroverznog ministra Leposavića, kao i oko osude genocida u Srebrenici, što su od Crne Gore javno zatražile SAD.
Obje odluke usvojene su zahvaljujući glasovima oporbe. Tijesnu većinu, 43 od 81 zastupnika, imao je prijedlog premijera Zdravka Krivokapića za razrješenje ministra Leposavića, koji je u javnom nastupu relativizirao genocid u Srebrenici te osporio presude Suda za ratne zločine u Den Haagu.
Rezolucija o Srebrenici, koju su predložili zastupnici Bošnjačke stranke, a koju je podržala cjelokupna oporba, dobila je podršku 55 zastupnika, dok su protiv bili zastupnici vladajućeg prosrpskog Demokratskog fronta.
Prevagu su u glasanju za oba teksta donijeli glasovi zastupnika Demokratske partije, socijalista Mile Đukanoviće, koji su prekinuli bojkot rada parlamenta i vratili se u plenarnu dvoranu kako bi glasali. Đukanović je tako ponizio Krivokapića i pokazao da još ima veliku političku moć i umijeće.
Krivokapić na udaru Beograda i SPC-a
Krivokapić je na udaru i u Beogradu, iako vodi nominalno prosrpsku vladu. Srpski tabloidi ga prozivaju izdajnikom zbog priznanja genocida u Srebrenici, a uspio se zamjeriti i Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC).
Tijekom posjeta Beogradskoj patrijaršiji Srpske Pravoslavne Crkve (SPC) krajem svibnja Krivokapić nije želio potpisati Temeljni ugovor između države Crne Gore i SPC-a.
“U još jednoj, koliko sada vidim, političkoj igri, koja se otvoreno odigrava izvan SPC-a, uporno sam u medijima javnosti Srbije i Crne Gore predstavljan kao za jedne izdajnik svega narodnog, za druge svega srpskog, za treće svega crnogorskog, a sada, konačno, i svega crkvenog”, rekao je Krivokapić, koji je blizak SPC-u i poziva se na Boga u svojim javnim istupima.
On je rekao da Temeljni ugovor treba biti potpisan isključivo u Crnoj Gori, krajem listopada, kako je predložio, ali je i naglasio da ga prethodno mora odobriti vlada u Podgorici, posebice zbog toga što tekst sporazuma još uvijek nije predočen crnogorskoj javnosti.
“U ime vlade i države Crne Gore zaključit ću Ugovor sa SPC-om, mojom crkvom, u mojoj zemlji, iako on nije temelj ni uvjet zaštite crkvene imovine”, rekao je Krivokapić u priopćenju.
Krivokapić: Pokušaj rušenja vlade iznutra
Crnogorski premijer je pod konstantnom paljbom, čega je i sam svjestan. O tome je govorio jučer u parlamentu tijekom glasanja o smjeni ministra Leposavića.
“Ovaj trenutak je specifičan jer ovu vladu ruše svi, i vlast i opozicija i okruženje i centar, i nitko je ne doživljava kao svoju. Ja sam premijer svim građanima, najvažniji mi je interes svih građana. To su porođajne muke, jer još nismo preboljeli dječje bolesti. Dao sam slobodu svakom ministru, vjerujući u njegovu biografiju i stručnost i protežirajući rad, red, disciplinu i odgovornost. Tvrdim, na osnovi informacija koje imam, da je ovo pokušaj rušenja vlade iznutra. Na tome rade mnogobrojni predstavnici pojedinih vladajućih partija, kao i DPS zdušno sa svojim uvijek prisutnim satelitima. Još osjećam pipke hobotnice, koje ne možemo odsjeći. Sada se u Crnoj Gori stvaraju dva bloka: ultrasrpski i ultrapatriotsko-komitski”, rekao je premijer Krivokapić, poručivši da ministar svoja privatna mišljenja ne smije iznositi kao stajalište vlade.
Preslagivanje ili izvanredni izbori
Leposavićeva smjena je inaugurirala krizu vlasti.
Najveći partner u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, prosrpska Demokratska fronta, izazvala je lom u vladi nakon što je jučer najavila bojkot parlamenta, optužujući premijera Zdravka Krivokapića za izdaju birača i suradnju s Đukanovićevim DPS-om .
“Pozivam sve one koji su dobili glasove građana za to da Crnu Goru oslobodimo Demokratske partije socijalista da se što prije okupe i donesu odluku što dalje. Do tada nećemo ući u parlament”, rekao je zastupnik Demokratske fronte Slaven Radunović. “Sada resetiramo situaciju na nulu i tražimo novi dogovor”, poručio je.
To znači da Crnu Goru očekuju turbulentni dani, koji mogu završiti i novim parlamentarnim izborima. Postoji mogućnost i da se stvori nova vladajuća većina.
U svakom slučaju, politička sudbina premijera Zdravka Krivokapića nije u njegovim rukama. A Milo Đukanović je spreman vratiti apsolutnu vlast u Crnoj Gori.
