Davali su mu imena od milja, mladom Sebastijanu Kurcu, koji je sa 31 godinom postao austrijski kancelar. On je pokazao evropskim konzervativcima kako se pobjeđuje na izborima, kako se vodi politika na krajnjoj desnici i pritom ostaje društveno prihvatljivim.
Populizam u kombinaciji sa „bečkom školom”, često na rubu, taman u granicama dozvoljenog – činilo se kao da je to njegov poseban recept. Sa malčice zvaničnog podsticanja mržnje prema strancima i mrvicom mržnje prema ljevici, on je i dalje bio uzoran dječak, okrunjen gotovo magičnim uspjehom među biračima.
Sada su se pojavile duboke pukotine u proizvodu visokog sjaja zvanom Sebastijan Kurc. Specijalni javni tužilac za borbu protiv korupcije optužuje ga za mito, korupciju i pronevjeru.
Ova politička prljavština također krije moguće krivično djelo koje bi moglo ozbiljno dovesti u pitanje mit o Kurcu: kaže se da je današnji kancelar manipulirao anketama dok je bio ministar, uljepšavao rezultate anketa i sve to onda, za novce, smjestio u tabloidnu štampu.
Dakle, kada su se u godinama njegovog nezaustavljivog uspona pojavljivali naslovi koji su opisivali Kurca kao najpopularnijeg kandidata za kancelara svih vremena, onda je to vjerovatno bio rezultat flasifikovanja brojki od strane njegovih vjernih sljedbenika. A u optužbi stoji i da je cijela ta stvar financirana iz poreskih prihoda. U bavljenju medijima preovladao je princip: koliko para toliko muzike. Skupi oglasi državnih kompanija objavljivani su u novinama, a zauzvrat je Kurcova Kancelarija dobijala hvalospjeve.
Sada je evidentno da je sjajna zvijezda austrijske politike koristila nepoštena i zabranjena sredstva da potpomogne svoj uspon. Sebastijan Kurc je svoju sliku izglancao, razvio sofisticiran sistem državne propagande, potkopao slobodu štampe i voljom naroda proglasio ono što je njegovo PR odjeljenje poturalo Austrijancima.
Isušite močvaru – barem malo
Onaj tko traži da se u Austriji isuši močvara korupcije, u suštini od sebe pravi budalu. Ekonomija „preko veze” ima dugu tradiciju u zemlji, a poslijeratnu historiju republike karakterizira beskrajan lanac skandala. Bilo je skandala u vezi s bankama, kockarnicama, građevinskim kompanijama ili nabavkom naoružanja, i uvijek se radilo o ličnom bogaćenju i sumnjivim financijskim transakcijama između politike i biznisa.
– pročitajte još: Ko je Tajana Gudenus?
Najnoviji je takozvani skandal Ibica, od prije dvije godine. Desničarski populistički FPO, kontroverzni koalicioni partner kancelara Kurca, razotkriven je kao mafijaško leglo nemorala, pa su ih glasači konačno napustili.
Beč je okružen blatom do koljena, rugaju se posmatrači. No, stalno rušenje zakona i pristojnosti podriva državu i povjerenje građana u politiku.
U ovom političkom močvarnom području uvijek će ostati neke bare. Ali zar se opozicija u Austriji ne bi smjela usuditi da pokuša da isuši barem neka područja sistematske korupcije? Ona na primer traži novi medijski zakon koji bi mogao okončati lošu naviku reklamiranja koja je povezana sa korupcijom. Mnogo bi moglo da se postigne i sa bankama i javnim nabavkama.
„Vrijeme je za nešto novo”
Sebastijan Kurc preuzeo je dužnost 2017. sa motom „Vrijeme je za nešto novo”. Pritom je on samo predstavljao staru korupciju u novom ruhu – ako se dokazi javnog tužilaštva pokažu kao čvrsti.
Ostavkom, on barem pokazuje određenu pristojnost – nakon što je to u početku odbio, tonom uvrijeđene nevinosti. Doduše, on i dalje odbacuje optužbe za korupciju iznijete protiv njega.
Austriji je potrebna neka vrsta pokreta „čistih ruku” koje će štalu u Beču da očiste barem svakih par godina. Čini se da zemlja makar još uvek ima hrabre tužioce koji istražuju bez obzira o kome se radi. Oni mogu biti osnova za političku obnovu na koju već dugo čekaju mnogi građani u Austriji. A za sljedećeg kancelara možda bi trebalo da izaberu ozbiljnog političara, odraslu osobu sa malo manje karizme. Sebastijan Kurc kao politički mađioničar potpuno je razotkriven i pokazuje se kao car koji – kad se malo bolje pogleda – nema na sebi nikakvu odjeću, prenosi DW.
