“Za mene je Dan državnosti najznačajniji datum u cjelokupnoj historiji BiH. Tada, prvi i zadnji put, o svojoj su sudbini i o sudbini BiH odlučivali ljudi iz BiH. Ni prije ni poslije toga niko nije pitao građane BiH u kakvoj državi žele da žive. Na ovaj dan smo se izborili da BiH ima jednak status sa ostalim državama u Jugoslaviji. Formula koja je ustanovljena na prvom i drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a još uvijek nije prevaziđena. To je jedina formula za stabilnost i dugoročan opstanak BiH. Jednakopravnost svih, bez obzira na njihov broj, morala bi biti zagarantovana. Rijetko kada se pozivamo na ZAVNOBiH. Ruganje ZAVNOBiH-u je ukidanje ulice Voje Kecmanovića”, kazao je Bogić Bogićević te dodao:
“Pitanje zašto je ukinuta Republika BiH je za one koji su potpisali Dejton. To se nije smjelo dogoditi. Velika je šteta i grijeh što je ukinuta Republika BiH. To je bio prvi korak ka njenom definitivnom dijeljenju. Vjerujem da se podjela BiH neće dogoditi iako prolazimo kroz najveće iskušenje. Prijetnja ratom nam najviše dolazi iz inostranstva. Navikli smo da nacionalne vođe žele podjele, odvajanja i secesije i da to koriste u predizborne svrhe. Izjave stranaca da neće biti rata u BiH primam sa rezervom. Govorili su da Amerika nikada neće dozvoliti raspad Jugoslavije, rat i nagradu onih koji zagovaraju secesiju. U BiH vlada nemir, živimo pandemiju straha i kulturu poniženja. Kada dođe panika ne možemo kontrolisati sami sebe. Tada dolaze nelogični potezi. Ko je u ovoj zemlji toliko hrabar da se kocka sa budućnošću naše djece?! Bilo bi dobro da na zasjedanjima širom BiH svjedoci budu djeca, da se u njihovom prisustvu donose odluke. Neka političari gledaju djecu u oči i neka im kažu: “Vodimo vas u rat!” Zar ovdje ima još ljudi koji su željni krvi i krvoprolića?! Period ispred nas zahtijeva političku odgovornost i zrelost.
Amerika je vojno moćna, ali je Kina demografski moćnija. Ujedinjene nacije trebaju konačno spriječiti ubijanje ljudi jer se ratom nikada ništa nije dobilo. Mi u BiH stalno očekujemo nove tragedije. Teško je i nemoguće ponoviti rat iz 90-ih godina, jer nema više vojne sile koja je tada bila. Rat ne isključujem, samo zavisi ko će ga početi i kakav se scenarij sprema. Koncept “jedan narod – jedna partija; jedan vođa i jedna vojska” ne može nikada očuvati BiH. Ukoliko dođe do formiranja vojske RS-a, a međunarodna zajednica ne reaguje, oni neće imati potrebu da ratuju. Ratovat će onaj ko bude morao, od Vraca do Trebevića pokazati pasoš pet puta! To je neko u Dejtonu napisao, potpisao i odobrio. Non-paperi su otvaranje Pandorine kutije. Dejton je privremeno rješenje. Dejton je dao mogućnost da država napreduje. Prošlo je 26 godina od Dejtona, a ništa nismo napravili! Kada imamo blokadu institucija, na scenu stupaju nacionalne vođe. Tada se stvaraju programi, a ti programi obično vode sukobima i ratu.
11. septembar u Americi je jako važan na političkoj sceni, jer je islamofobija još uvijek aktuelna. Govori nam se da radimo na prioritetima za članstvo u EU, a istovremeno nam se prijeti raspadom države. Stranci bez sankcija i bez bombardovanja mogu spriječiti sukob, kao što su mogli spriječiti rat u Jugoslaviji. Nemam velika očekivanja od EU. Bilo bi pošteno da njihovi izaslanici kažu da trebamo ispuniti uslove, ali da kažu i da takve uslove nisu postavljali Bugarskoj i Grčkoj.
Pitanje je jesu li ucjene i potezi koje Dodik povlači njegovi. Da li oni isti koji su ga doveli stoje iza njega ili sada stoje neki drugi? Ovdje se formalno zagovara demokratija, a razgovara se u četiri oka sa nacionalnim vođama.
Zanimljivo je da se optužuju komunisti. ZAVNOBiH-om je predsjedavao čovjek koji nikada nije bio član Komunističke partije. Kako se Dejtonom boriti za čovjeka kad je Dejton protiv čovjeka?! Naš Ustav ne poznaje kategoriju čovjeka, već Bošnjaka, Srbina, Hrvata i Ostale. Mene je stid i sram što naše nacionalne manjine nisu ravnopravne, već su diskriminisane. Za BiH se mogu izboriti oni koji nisu podlegli pandemiji korupcije, pohlepe, mržnje i straha. Van granica BiH imamo najmanje dva miliona ljudi. To su potencijalni glasači, najbolji ljekari i inžinjeri u zapadnim zemljama. Oslonac za BiH treba tražiti kod njih, piše Slobodna-Bosna.
Godinu dana su sa mnom razgovarali da prihvatim funkciju gradonačelnika koju nisam tražio. Mislio sam da sam imao i imam dug prema gradu Sarajevu i da mogu nešto pomoći. Moja kandidatura za gradonačelnika Sarajeva je bila neprihvatljiva za aktualne gradske vijećnike. Oni koji su me predložili nisu glasali za mene. Predomislili su se nakon dva dana i da ja prihvatim… ne ide to tako.
Građani Sarajeva, ne povlačite ishitrene odluke! Stvari se mogu poboljšati i vratiti u institucije. Onog trenutka kada čujemo zapadne političare da pozivaju svoje građane da ne putuju u BiH, kada ambasadori budu povučeni iz BiH i kada se obustave letovi, znajte da dolazi nešto što ne bismo željeli. Svima u BiH želim sve najbolje”, zaključio je Bogićević.
