Najava dolaska i žestoke poruke ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova, obraćanje ambasadora Rusije Igora Kalabuhova u Narodnoj skupštini RS, a potom otkazivanje posjete šefa ruske dilomatije zbog zabrane preleta preko NATO zemalja, kao i snažan odgovor Zapada kroz sankcije predsjedniku FBiH Marinku Čavari, jednom od vodećih ljudi HDZBiH, te Alenu Šeraniću, ministru koji je inicirao proces uspostave paralelnih institucija u BiH, ukazuju da se naša zemlja naša zemlja naša direktno u sudaru velikih.
To je jedna od onih sudbina koju nismo birali, kao i stoljećima ranije kada su se na ovim prostorima lomila silna carstva.
Međutim, politička agresije Rusije na BiH, a nakon vojne u Ukrajini, jasno je pokazala dokle je Moskva spremana ići. Čini se da je međunarodna zajednica shvatila da nema pravo na novu grešku u Bosni i Hercegovini nakon više od 100.000 mrtvih prije 30 godina.
„Prije više od godinu dana, kada agresija Rusije na Ukrajinu nije bila nimalo izvjesna, ja sam nekoliko puta iznosio tezu da je Rusija kontinuirano pokušavala da NATO što više udalji od Ukrajine vršeći pritisak na tradicionalnu zapadnu sferu uticaja na Balkanu, prije svega na Bosnu i Hercegovinu kao najnestabilniji dio ovog regiona, iako zapravo nije imala nikakve stvarne geopolitičke ambicije u pravcu Balkana“, priča prof. dr. Zlatko Hadžidedić, politolog i ekspert za međunarodne odnose.
Bosna je, prema njemu, za Rusiju bila neka vrsta poluge kojom je nastojala potisnuti Zapad iz Ukrajine.
„Pri tome je Rusiji posao bio značajno olakšan zahvaljujući nekim od članica Europske unije, prije svega Njemačkoj pod vlašću Angele Merkel, koja je osiguravala europsku nedodirljivost za Srbiju i Aleksandra Vučića, iako su oni u javnosti promovirani kao glavni ruski saveznici u destabilizaciji Balkana. Zahvaljujući tadašnjem „energetskom“ paktu između Merkelove i Putina, Rusija je tako dobila mogućnost da svoje geopolitičke interese ojača preko navodnog pokroviteljstva nad Vučićem i Srbijom i njihovim pokušajima destabilizacije Bosne i Hercegovine, iako je u realnosti pokroviteljstvo nad Vučićem i Srbijom zapravo imala Angela Merkel“, naveo je sagovornik portala Radiosarajevo.ba.
U tom kontekstu, prisjetio posljednje vanjskopolitičke posjete Merekl u ulozi kancelara, koju je ona, simbolično, usmjerila upravo prema Beogradu i Vučiću.
„No, kada vršenje pritiska na Balkanu nije dalo očekivane rezultate, Rusija je krenula u otvoreni obračun sa prozapadnim snagama u Ukrajini, u obliku direktne vojne agresije na ovu zemlju. Ovaj akt je doveo do velike promjene u odnosu i orijentaciji svih relevantnih snaga. Prije svega, pod pritiskom SAD, ali i u strahu pred Rusijom, sve zemlje EU i NATO su se ujedinile u suprotstavljanju ruskoj agresiji na Ukrajinu“, ističe Hadžidedić.
U slučaju Njemačke, kako kaže, to je bilo dodatno olakšano silaskom s vlasti Angele Merkel i dolaskom novog kancelara, Olafa Scholza.
