Odlukom da se zaustavi u Saudijskoj Arabiji u sklopu svog putovanja po Bliskom istoku, američki predsjednik Joe Biden izazvao je popriličan bijes i negodovanje u SAD-u, tako da se osjetio prisiljenim pravdati taj korak u članku objavljenom u Washington Postu. Biden je napisao kako je svjestan da se mnogi ne slažu s njegovom odlukom. No, nastojat će ojačati “strateško partnerstvo” s Rijadom, ostajući vjeran “temeljnim američkim vrijednostima”. U odbrani ljudskih prava on i dalje, kako je rekao, zauzima jasan stav – “kao i na prethodnim stanicama njegovog putovanja”.
Nakon ubistva saudijskog novinara Jamala Khashoggija u oktobru 2018., Biden je oštro napao saudijski državni vrh. “Natjerat ćemo ih da plate cijenu”, izjavio je on 2019. godine. Bidenova administracija je objavila izvještaj obavještajne službe po kojem je saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman (MbS) odobrio atentat na Khashoggija u Istanbulu.
Sve ostaje samo na riječima
S obzirom na veliku promjenu političke situacije u svijetu, Biden međutim neće davati slične izjave tokom svoje posjete Rijadu, kaže Eckart Woertz, direktor hamburškog Instituta za bliskoistočne studije GIGA. “Naravno da će i dalje deklarativno ostati na temi kao što su ljudska prava. Ali to će sigurno drugačije formulirati nego ranije”, ubijeđen je Woertz.
Također bi moglo biti znakova promjene stava u pogledu druge tačke spora u američko-saudijskim odnosima – rata u Jemenu. Američka vlada, po pisanju agencije reuters, raspravlja o ukidanju zabrane izvoza ofanzivnog oružja u Saudijsku Arabiju. Konačna odluka vjerovatno će ovisiti o tome hoće li vlada u Rijadu ostvariti napredak u pogledu okončanju rata u Jemenu, izvjestio je reuters pozivajući se na dobro informisane krugove.
Predanost Izraelu
Nekoliko faktora je dovelo do promjene stava. Biden pokušava pridobiti Saudijsku Arabiju za daljnje približavanje Izraelu. Nije vjerovatno da će ova kraljevina, po uzoru na druge države, u kratkom roku potpisati tzv. “Abrahamov sporazum”, koji predviđa sveobuhvatnu normalizaciju odnosa sa jevrejskom državom. Ali saradnja iza kulisa je “prilično zamisliva”, smatra Woertz.
Očito je da se ona prakticira već duže vrijeme. Američki portal vijesti Axios izvještava da Bijela kuća uveliko radi na “mapi puta” za normalizaciju odnosa. Prema izvještaju Wall Street Journala, već se vode tajni pregovori o izraelsko-saudijskoj saradnji u oblasti ekonomskih i sigurnosnih pitanja. Na primjer, Saudijci bi u načelu moglo otvoriti svoj zračni prostor komercijalnim izraelskim avio-kompanijama. Nije isključeno da razgovori srednjoročno, u slučaju napretka u rješavanju izraelsko-palestinskog sukoba što trenutno nije na vidiku, dovedu do uspostave diplomatskih odnosa. Bilo je i raznih špekulacija o stvaranju nekakvog bliskoistočnog vojnog saveza po ugledu na NATO.
Natezanje oko cijena nafte
No, Bidenova posjeta Saudijskoj Arabiji se, prije svega, odvija u kontekstu potpuno promijenjene svjetske političke situacije uzrokovane ruskim napadom na Ukrajinu. Rat sve više postaje ekonomski izazov, pa i za SAD. Zabrinutost zbog nestašice ruske nafte, što je rezultat sankcija Moskvi, uzrokovala je ogroman rast cijena ovog energenta. To Rusiji omogućava ogromne prihode, koje ona koristi i za financiranje napada na Ukrajinu.
Osim toga, cijene nafte važne su i za Bidena u kontekstu izborne kampanje, kaže ekspert Woertz. U novembru se u Sjedinjenim Američkim Državama održavaju izbori za Kongres. Povećane cijene energije dar su za opoziciju”, kaže Woertz. “Bidenu je u interesu da Saudijska Arabija poveća eksploataciju nafte.”
Države članice Organizacije zemalja izvoznica nafte (zbog bliske saradnje s drugim proizvođačima, posebno Rusijom, nazvane OPEC+) najavile su da će povećati proizvodnju za 648.000 barela nafte dnevno. Međutim, kako priznaju u izvještaju objavljenom u utorak (12.7.), ovo povećanje je ispod stvarnih potreba.
Čak i da hoće, Saudijska Arabija bi samo djelimično mogla izaći u susret Bidenovim željama. “U razdoblju niskih cijena nafte Rijad je zabilježio veće gubitke i veći pad nego porast prihoda”, kaže stručnjak Eckart Woertz i dodaje kako je „ iz saudijske perspektive povećanje cijena ekonomska nužnost”. Bude li Rusija smanjila proizvodnju nafte zbog sankcija, Saudijska Arabija bi mogla uskočiti i povećati proizvodnju”. Ali to je srednjoročna perspektiva, smatra Woertz.
Novi odnos snaga u regiji
Biden će tokom svoje posjete Rijadu morati uzeti u obzir i novi odnos snaga u regiji kao cjelini. Budući da su se SAD u velikoj mjeri povukle iz Iraka i također smanjile svoj angažman u Siriji, njihova politička i vojna težina na Bliskom istoku je opala. Posljedice su bile očite u martu, kada su SAD podnijele rezoluciju u Vijeću sigurnosti UN-a, osuđujući ruski napad na Ukrajinu.
Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), trenutno nestalna članica Vijeća sigurnosti, na opšte iznenađenje nisu podržali prijedlog i ostali su suzdržani, mada su na Generalnoj skupštini UN-a u martu podržali rezoluciju kojom se osuđuje napad Rusije na Ukrajinu. To nije značilo i da su spremni na sankcije Rusiji.
Rusija pokušava popuniti politički vakum, koji je iza sebe ostavila SAD i to sa sve većim uspjehom. To se vidi na primjeru Sirije, gdje je skupa sa Iranom uglavnom uspješno uspjela suzbiti opoziciju koja se borila protiv Asadovog režima. Pored toga, Rusija pomaže Saudijskoj Arabiji u razvoju atomskog programa.
Istovremeno je SAD najvažniji zaštitnik Saudijske Arabije, posebno kada se radi o Iranu kao najmoćnijem saudijskom rivalu u regiji. Saudijci su ujedno najveći kupci američkog oružja. „No nije im promakla suzdržana reakcija Washintona u pogledu iranskih napada na saudijske naftovode. Kina i Rusija nisu, iz ugla Rijada, istinska zamjena za partnerstvo sa SAD. Pa ipak, Rijad pokušava da ne igra samo na jednu kartu i zato vodi razgovore sa Kinom i Rusijom.
Još nešto stoji na putu saradnji Sjedinjenih Država sa režimima ovog regiona: poimanje SAD kao demokratske i angažovane svjetske sile. To se pokazalo 2011. kada su SAD, nakon velikih protesta, pustile da padne režimi Hosni Mubaraka, što Rijadu nije promaklo.
S druge strane, ruski predsjednik fascinira zemlje Bliskog istoka onim čime Zapad prisiljava da se od njega distancira: autokratskim stilom vladavine. „Dva aspekta Putinovog režima tamo izazivaju oduševljenje: perzonalizacija vlasti i odbijanje političkog liberalizma“, piše pravnik Naseef Naeem u eseju za njemački stručni časopis „Zenith“ i zaključuje: “Putinov stil uklapa se u njihove predstave o vladavini. Nije teško pretpostaviti da se to ne odnosi samo na Saudijsku Arabiju”, prenosi DW.
