“Jan Böhmermann i njegov tim zaslužni su za senzibiliziranje svoje publike za uslove u državi koja je Njemačkoj geografski bliska, ali i dalje za mnoge predstavlja crnu kutiju”. Tim riječima počinje članak pod naslovom “Gdje je vic?” koji je juče (25.2.) objavljen u Süddeutsche Zeitung (SZ).
Epizoda ZDF Magazin Royale od petka prošle sedmice izaziva burne reakcije u njemačkim, ali i regionalnim medijima, te na društvenim medijima, što je, kako kaže autor Tobias Zick, vjerovatno „zbog Böhmermannove hibridne forme satire i novinarstva”.
“Posjeta sina predsjednika Srbije godišnjici proglašenja Republike Srpske je nesumnjivo skandalozna. Böhmermann, međutim, optužuje Schmidta da je napao bosanskohercegovačke medije zbog izvještavanja o posjeti – što je, kako je na Twitteru ubrzo nakon emitovanja istakao zaposlenik jednog europarlamentarca iz stranke Zelenih, Krsto Lazarević, jednostavno netočno. Umjesto toga, Schmidt je, tvrdi on, kritizirao što je povjerljiva diplomatska nota, očigledno iz ambasade, puštena u javnost – dokument koji sadrži sigurnosne detalje o planu puta i lične podatke.
Uredništvo ZDF Magazin Royale progovorilo je o kritikama: dugim lancem odbrambenih Tweetova. Jedan od njih glasi: ‘Uoči emisije, eksplicitno smo pitali Christiana Schmidta o konkretnom razlogu za bilo kakve sigurnosne brige. Nismo dobili odgovor na naše pitanje.’
Sada dokument koji je dostupan i SZ-u pokazuje da je Böhmermannov urednički tim dobio čak i opsežan odgovor. Između ostalog, Schmidtov glasnogovornik je naveo da objavljivanje ‘tako osjetljivih informacija’ predstavlja ‘kršenje povjerenja za sve diplomatske misije’ u Bosni i Hercegovini.
Osim toga, portparol je u pismu na četiri stranice objasnio da je Schmidt ‘nekoliko puta javno kritikovao proslave, kao i prošle godine, posebno prisustvo osuđenih ratnih zločinaca i zvaničnih predstavnika države’.
Na pitanje SZ-a, glavni urednik Magazina Royale emisije je ostao pri svome: Schmidt nije odgovorio na pitanje o konkretnim razlozima opasnosti. ‘Umjesto toga, dao je neuredan odgovor na pitanje koje mi nismo postavili'”, prenosi SZ odgovor od tima Magazina Royale.
O Schmidtovom osuđivanju ratnih zločinaca tvrde sljedeće: “‘Umjesto konkretnih mjera, sve se završava samo na riječima’, a cijeli odgovor se završava napomenom: ‘Uprkos potrebnoj ozbiljnosti, ne bismo željeli da osporimo osnovnu pretpostavku da ZDF Magazin Royale radi s preuveličavanjem i – „još gore” – humorom kako bi prenio utemeljene zaključke i nezavisne ocjene svojih urednika.'”, prenosi SZ i zaključuje: „Dakle, da li je lažna tvrdnja loše novinarstvo ili samo satira? Ako je ovo drugo: Gdje je vic?”
U listu taz juče je objavljen i članak autorice Doris Akrap koja diskusiju na Twitteru komentariše ovako:
„Naravno, svi [na Twitteru] tvrde da se u potpunosti drže činjenica, da ih se nepravedno vrijeđa i da su žrtve zlonamjernih insinuacija. […] Svi novinari znaju da Twitter igra funkcioniše kao Balkan. Pucaš dok ne dođe hitna pomoć, nekad te odvedu sa slomljenom rukom i bljeskajućim svjetlima, a nekad se izvučeš sa masnicom na oku ili čak pričom u velikom časopisu.
Fokus u ovom slučaju je, međutim, samo: Böhmermann. Ne Bosna. U međuvremenu, sadašnji visoki predstavnik izašao je mnogo prije Böhmermannove emisije pred Komisiju za vanjske poslove koja se bavi Schmidtovim ličnim podacima. Razlog: Žalbe ljudi s diplomatskom pozadinom.
Da li je Schmidt htio ograničiti slobodu štampe ili se samo požalio na curenje informacija? Da li Schmidt nije odgovorio Böhmermannovom timu ili jednostavno nije konkretno odgovorio na konkretno pitanje? Da li je Schmidt promijenio bosanskohercegovački izborni zakon na način da nacionalisti imaju malo manji ili malo veći utjecaj? Dakle, radilo se o kritikama koje su se mogle objektivno iznijeti u tekstu sa odgovarajućim dokazima. Ali na Twitteru se bijes da brže akumulirati.
Na cijelu stvar može se gledati i vrlo pozitivno. Jer svo uzbuđenje oko Böhmermanna bi u konačnici moglo dovesti do toga da nekoliko ljudi više nego inače u Google utipka: ‘Böhmermann, šef Bosne, šta se dešava, brate? Zašto još ne EU?'” zaključuje autorka.
U Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) pak, visokog predstavnika Christiana Schimdta u danas objavljenom članku (26.2.) nazivaju predstavnikom “kolonijalističke institucije”.
„Njegova ovlašćenja kao da potiču iz arsenala autokratije: Schmidt može da smjenjuje činovnike i demokratski izabrane političare, može da dekretom donosi zakone ili ih potezom pera poništava – i nijedna domaća institucija ga u tome ne može spriječiti“, piše list.
Autor Michael Martens ocijenjuje da su ta „kvazi-diktatorska“ ovlaštenja imala opravdanja neposredno poslije sukoba, dok su „gospodari rata još vršljali opustošenom zemljom“.
„Ali već duže od dvije decenije u Bosni nije bilo nasilnih etničkih sukoba“, podsjeća novinar u svom članku pod nazivom “Kralj Bosne”. „A ipak se ponaša kao da u Sarajevu svaki dan počinje pucnjavom. Visoki predstavnik i dalje ima moći kao da je Bosna karipska plantaža šećerne trske iz pretprošlog vijeka.“
U razgovoru za FAZ, Schmidt tvrdi da je na ovoj funkciji pretrpio tolike političke uvrede koje nije doživio tokom tridesetogodišnje političke karijere u Bonnu i Berlinu. Kako pojašnjava list, on tu ne misli na satirični šou Drugog programa njemačke televizije. „U poređenju sa onim što Schmidt o sebi čuje u Bosni, emisija je bila bezazlena“, ocjenjuje FAZ.
„U Bosni ga psuju kao nacistu, gaulajtera, ili Gestapovog policajca, povlače se paralele između njegovog obnašanja funkcije i holokausta. Povod za takve izlive bila je promjena izbornog zakona koju je Nijemac naložio prošle godine“, podsjeća se u tekstu.
Kako dalje piše novinar Martens, interesantno je da Schmidtovim kritičarima promiče pravi „skandal“ – ne to šta Schmidt tačno propisuje u BiH, nego činjenica da jedan čovjek uopšte može da propisuje bilo šta. List to naziva „modernom formom kolonijalizma“.
List zaključuje da je Schmidt pogrešan čovjek na pogrešnom mjestu jer niko, kako god se zvao, ne može biti dobar kandidat za čelo „jedne kolonijalističke institucije u jednoj evropskoj demokratiji godine 2023.“
„Schmidt, koji za svoj rad biva bogato obeštećen grofovskom petocifrenom platom (koja je, razumije se, oslobođena poreza), stvar naravno vidi drukčije. Drži sebe i svoju funkciju i dalje neophodnim. Malo ko se odriče kolonija dobrovoljno“, zaključuje FAZ, prenosi DW.
