Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock rođena je 15. prosinca 1980 u Pattensenu blizu Hannovera. Kći je socijalne radnice i inženjera strojarstva koji je radio za WABCO Vehicle Control Systems. Odrastala je s dvije sestre i sestrične u staroj rekonstrukcijskoj kući u vlasništvu njezine obitelji u Schulenburgu, a od malena se pridruživala roditeljima u prosvjedima protiv rata i nuklearnog oružja koje je organizirala ili podržavala Zelena stranka. Svoje djetinjstvo često opisuje kao mješavinu vodenih topova na prosvjedima i kasnijeg jedenja kolača kod kuće – mješavinu ugodnog radikalizma srednje klase.
Sa 16 godina završila je godinu razmjene u pripremnoj školi Lake Higland u Orlandu, a kao tinejdžerica bavila se natjecateljskom gimnastikom na trampolinu i na njemačkom prvenstvu tri puta osvojila broncu. Studirala je pravo u Hannoveru i na renomiranoj Londonskoj školi za ekonomiju i političke znanosti. Ambicije joj nikada nije nedostajalo. Sljedeća joj je visokoobrazovna postaja bio Freie Universität Berlin, gdje je počela spremati disertaciju na temu prirodnih katastrofa i humanitarne pomoći, no taj je rad zbog politike stavila na čekanje. Od 2005. do 2008. godine radila je u uredu europarlamentarke Elisabeth Schröder, a tijekom 2008. i 2009. i kao savjetnica za vanjsku i sigurnosnu politiku u parlamentarnoj skupini Saveza 90/Zelenih u Bundestagu.
Od 2013. je kao zastupnica u Bundestagu mnogo puta pokazala da dobro poznaje problematiku klimatskih promjena, da je stručno upućena u vanjsku politiku i da hrabro nastupa protiv populizma i ksenofobije. Sa Robertom Habeckom vodila je Savez 90/Zelenih od 2018. godine i vrlo brzo stekla simpatije javnosti i postala omiljenija od Habecka. Na saveznim izborima 2021. stranka ju je kandidirala za kancelarku.
To ju je učinilo prvom takvom kandidatkinjom Zelenih i nakon Angele Merkel, tek drugom ženom koju je za kancelarku nominirala velika njemačka politička stranka. U kampanji je tražila da se sagorijevanje ugljena u Njemačkoj okonča do 2038., da se brzina na autocestama ograniči na 130 kilometara na sat, protivila se većim izdacima za vojsku te dizala tlak Demokršćanima.
Nije postala kancelarka, ali je nakon sklapanja koalicijskog sporazuma između Socijaldemokrata (SPD), Zelenih i Slobodnih demokrata (FDP) imenovana ministricom vanjskih poslova.U braku je s političkim konzultantom Danielom Holefleischom s kojim ima dvije kćeri i živi u Postdamu. Iako nisu vjernici, svake godine odlaze na božićnu misu jer podržavaju sve običaje i institucije što promiču zajedništvo.
U nekoliko izjava isticala je da između trampolina i politike ima dosta sličnosti:
– Nikada ne znaš hoćeš li doskočiti na noge ili na glavu – često je znala reći.
U svibnju i lipnju 2021. zaredale su dvije afere. Prvo su mediji izvijestili da je izvijestili da je zakasnila njemačkoj parlamentarnoj administraciji prijaviti ukupno 25.500 eura dodatnih prihoda koje je kao čelnica stranke Zelenih primila tijekom 2018., 2019. i 2020. godine. Mjesec dana kasnije njezine publikacije došle su pod lupu zbog plagijata.
Čak 12 odlomaka istaknuto je identično drugim izvorima, poput blogova, novinskih članaka i manifesta Zelene stranke. Zeleni su optužbe ocijenili kao negativnu kampanju i potvrdili svoju potporu šefici. Ona je, pak, obećala dodati izvore i citate u kasnijim izdanjima, prenosi 24sata.
