Kad su ga u intervjuu koji je dao dnevnom listu Danas pitali može li čovjek uopće biti sretan i spokojan u zemlji poput Srbije, junak filmova “Rane”, “Mi nismo anđeli” i “Parada” iskreno je odgovorio: “Može, ako je rođen bez trunke emocija i empatije. Ljudi su rasterećeni dobrotom i inteligencijom. Velik utjecaj life coacheva s društvenih mreža u suradnji s agendom kapitalističkog porobljavanja doveli su do toga da je ‘šuti i brini se za svoje dupe‘ postalo moto naše ere. Brzinom svjetlosti zatvorio nam se pogled za najbliže, za vrisak iz susjednog stana, za starca na pločniku… Postali smo zvijeri kakve ne postoje u životinjskom svijetu”.
Novi.ba
Najpoznatija optička iluzija otkriva da li ste posebni: KOJA LINIJA JE DUŽA?
Read more
“Žao mi je djece”
Osvrćući se na tzv. “dvanaestogodišnju zlatno-kriminalnu epohu” Srbije, rekao je da mu je najviše žao djece – ne ove koja sad prosvjeduje na ulicama, već djece koja su preuzela “kulturno” nasljeđe “ove razularene bande i njihovog vođe (Aleksandra Vučića)”.
– Sve češće čujemo i vidimo način i stil komunikacije, kao i način razmišljanja kojim su, nažalost, čipirani. Umjesto školskim programom, kulturnim sadržajem, oni su bili primorani slušati svakodnevne tirade čovjeka sumnjive uračunljivosti. Mladi mozgovi i hard diskovi, na kojima ima puno mjesta, upijali su zaglušujuće prijetnje, laži, ucjene te govore huligana i njegovih sljedbenika. Učili su ih da je izgovorena riječ nevažna i da nema težinu, da je laž legitimna, da se ne zna što su pristojnost, krivnja i isprika. Trebat će puno vremena da se to neutralizira – izjavio je glumac.
Osvrćući se na tzv. “dvanaestogodišnju zlatno-kriminalnu epohu” Srbije, rekao je da mu je najviše žao djece – ne ove koja sad prosvjeduje na ulicama, već djece koja su preuzela “kulturno” nasljeđe “ove razularene bande i njihovog vođe (Aleksandra Vučića)”.
– Sve češće čujemo i vidimo način i stil komunikacije, kao i način razmišljanja kojim su, nažalost, čipirani. Umjesto školskim programom, kulturnim sadržajem, oni su bili primorani slušati svakodnevne tirade čovjeka sumnjive uračunljivosti. Mladi mozgovi i hard diskovi, na kojima ima puno mjesta, upijali su zaglušujuće prijetnje, laži, ucjene te govore huligana i njegovih sljedbenika. Učili su ih da je izgovorena riječ nevažna i da nema težinu, da je laž legitimna, da se ne zna što su pristojnost, krivnja i isprika. Trebat će puno vremena da se to neutralizira – izjavio je glumac.
Za mlade koji sudjeluju u pobuni i prosvjedima kaže da ih krase neustrašivost, odlučnost i ustrajnost.
– Oni ne pamte ratove. Oni ne mrze. Njih ne možete nahuškati da broje krvna zrnca. Oni više vjeruju u Djeda Mraza nego u to da hrvatske tajne službe ruše predsjednika (Vučića). Oni se druže i komuniciraju s cijelim svijetom. Oni su generacija otvorenog uma. Njihova ljepota je opet bumerang vremena – stasala je generacija koja bira, generacija kojoj se ne servira. Oni samo traže da institucije rade svoj posao, ništa više. I to je nešto na što diktator nema odgovor – rekao je Kojo u intervjuu za Danas.
Višegodišnja koma
Na pitanje jesu li se građani Srbije konačno zaista probudili iz višegodišnje kome, glumac odlučno kaže:
– Nema više nazad. Nekima je trebalo malo više, ali bude se i probudit će se. Koliko god da su šutjeli uslijed ucjene i straha, nisu mogli ne vidjeti kako su ovaj (Vučić) i njegovi banditi preorali Srbiju. Moramo se organizirati. Braniti svoju djecu koja se bore za svoje živote koje žele provesti časno i u radosti. A ne kao mi – da 30 i kusur godina tabanamo bez uspjeha. Da u naše ime netko ratuje na sve strane…
Nema se više ni vremena ni zdravlja. Hajdemo iskoristiti to što je ostalo, sačuvati ove koji su mlađi, pametniji i hrabriji. Ne dajmo da ih gaze autima, da ih šamaraju bijednici i babe s kišobranima. Hajdemo oživjeti neke lijepe riječi kao što su samoobrana i solidarnost. Hajdemo biti tjelohranitelji i topovsko meso, kad već nismo sami završili ono što oni sigurno hoće. Dužni smo to i njima i sebi – zaključio je Nikola Kojo.
