U intervjuu za portal “Oseti Srbiju” govori o utiscima poslije napuštanja zemlje i životu u SAD.
O tome zašto je u Ameriku otišao tek u 65. godini i da li mu je tek tad “prekipjelo”, rekao je:
“Naravno da mi je prekipejlo. Tokom devedesetih je bilo teško, ali sam bar imao nadu da će jednom biti bolje. Mislim da smo tada svi mislili isto. Čemu sada da se nadamo? Znate, postoji izreka koja kaže ‘ako me jednom prevariš, ti si kriv, a ako me prevariš i drugi put, krivica je moja’. Nije li ovo trenutak da se zapitamo da li je problem možda u nama, i možemo li uopšte da ga riješimo ako ne promijenimo sebe?“.
Na pitanje ima li u planu da se vrati i koja je njegova poruka mladim informatičarima u Srbiji, Antonić je rekao da “ako radite neprestano, bez pauze i odmora, a u isto vrijeme jedva pokrivate osnovne životne potrebe, onda nešto morate da mijenjate“.
“Ne samo da nemam namjeru da se vratim, nego činim sve da i svoje sinove, koji su već odrasli ljudi, prebacim ovdje. Nepunih godinu dana poslije preseljenja, bio sam poslovno u Beogradu i, ako zasad potisnem potrebu da budem pored svoje djece, mogu reći da sam jedva čekao da se odatle vratim ‘kući’. Treba li da kažem nešto ‘bogohulnije’ da bih vam prenio očajanje koje sam osjetio kad sam konačno shvatio gdje sam proveo skoro cijeli život?“, rekao je Antonić.
“Znam da ćete mi zbog toga suditi kao izdajniku bez ljudskih osjećanja. Već sam slušao prekore da je trebalo da ostanem i pomognem svom narodu. Mogao bih dugo da prizivam u sjećanju argumente koji dokazuju da sam pomagao i preko svake mjere, a zauzvrat sam dobio samo prekor što to ne činim i dalje“, dodao je.
Na pitanje šta svako od nas treba da uradi da bi Srbija bila na boljem glasu u svijetu, on je rekao da je za početak važno izboriti za vlast koja bi, umjesto lažnog sjaja i prazne imitacije raskoši, ponudila izgradnju normalnog društva, sa normalnim sistemom vrijednosti, tako da školovani i kvalitetni mladi ljudi više ne moraju da napuštaju zemlju.
“Sa ovakvim društvom, u kome je najniži ljudski sloj dočekao svojih pet minuta i neštedimice ih koristi za nasilje i krađu, rejting Srbije ne može da bude bolji. Vlast koja međusobno zavađa narod i istovremeno ohrabruje ubice i siledžije, time gura ljude u materijalnu i duhovnu bijedu i kvari imidž naroda kojim vlada.
Nema recepta kojim bi se postiglo brzo poboljšanje dobrog glasa u svijetu, ali baš zato treba početi što prije. Neke informativne kuće bi morale da budu prve na udaru, jer je šteta koju one čine ravna nacionalnoj katastrofi. Kad se jednom uspostavi koliko-toliko normalan sistem upravljanja državom, trebalo bi najprije raspisati mjesec dana žalosti zbog materijalnih i nematerijalnih razaranja uzrokovanih nakaznom vlašću“, objasnio je Antonić.
