Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo u intervjuu za „Dnevni avaz“ ocjenjuje da je konačno sazrelo vrijeme da se zauvijek riješi crnogorsko pravoslavno crkveno pitanje i da autokefalna (nezavisna, op. a.) Crnogorska pravoslavna crkva dobije svoje mjesto koje joj po tradiciji, historiji i svim drugim atributima pravedno i s pravom pripada.
Naime, nakon što je carigradski patrijarh nedavno priznao Ukrajinsku crkvu, čime se ona odvojila od višestoljetne zajednice sa Ruskom pravoslavnom crkvom, mitropolit Mihailo očekuje da takvo priznanje uskoro dobije i Crnogorska pravoslavna crkva. Na pitanju Crkve posljednjih mjeseci zaoštrili su se odnosi Srbije i Crne Gore.
Dubrovnik, Sarajevo, Srebrenica
Zbog čega insistirate na priznanju Crnogorske pravoslavne crkve?
Crnogorska pravoslavna crkva stara je koliko i država Crna Gora i bila je do pripojenja stoljećima unazad samostalna. Bez Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) ne može doći do realizacije u punom obujmu državotvornog i nacionalnog identiteta Crne Gore, koja jeste kompletna država, ali ako ne riješi pitanje CPC, onda će to biti srpska država. Baš kao što su nekada Srbi govorili da imaju dvije srpske države – Srbiju i Crnu Goru. Tu su se prevarili, Crna Gora je već tada bila dio hiljadugodišnje istorije i to se ne može dogoditi dok ima ijednog Crnogorca.
Ovih dana u gradovima širom Crne Gore osvanuli su plakati s natpisom “Vakat je”, kojima se najavljuje vraćanje autokefalnosti CPC i, kako sami kažete, oslobađanje od Srpske pravoslavne crkve.
– Riječ vakat mnogo su upotrebljavali naši preci, a i danas se često kod nas može čuti uzrečica: „Čemu vakat, tome je i vrijeme“. E, suština ove poruke je da je došlo vrijeme da se mi oslobodimo svega onoga što radi Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori. Oni bi ovdje rado obnovili situaciju iz posljednjeg rata kao što su radili u Dubrovniku, Sarajevu ili Srebrenici, gdje je počinjen najveći genocid nakon Drugog svjetskog rata. I zato kažem vakat je da se oslobodimo takvih pokušaja.
Crna Gora je samostalna država, ona može sad sama da reaguje, ona može da se oslobodi svakog pritiska. Jer Crnogorska pravoslavna crkva ranije je imala priznanje i Carigradske eparhije, imamo za to i autentična dokumenta – ističe on.
– To potvrđuje činjenica da nisu imali tomosa (crkveni akt o priznanju, op. a.) do 1879. godine. Oni kažu da su ga izgubili. Činjenica je, međutim, da su prvi tomos dobili nakon Berlinskog kongresa i da su ga platili 1,5 miliona zlatnih švajcarskih franaka. Ja bih volio da tako plate za genocid u Srebrenici što su počinili Srbija i njeni komandanti, mada nema tih para koje mogu nadoknaditi onolike žrtve, ali BiH ima pravo na to i treba to tražiti.
Svašta su govorili
Ukazali ste i na to da Amfilohije Radović, crnogorsko-primorski mitropolit Srpske pravoslavne crkve, širi mržnju u Crnoj Gori i negativno utječe na crnogorsku multietničnost i suživot.
– Svašta su govorili. Amfilohije Radović je poručivao kako će biti krvoproliće za Božić. Da su Crnogorci volovi ako se ne krste u SPC. Zamislite te mozgove. Onda su govorili da je crnogorska nacija izmišljena, da je crnogorski jezik goveđi jezik.
Govorili su da je islam lažna vjera, lažnih ljudi. To je jedna sramota. A mi ovdje zajedno živimo stoljećima. Ima još mnogo tih brljotina kojima ovdje pokušavaju unijeti nemir.
Plaši li se Srpska pravoslavna crkva priznanja Crnogorske pravoslavne crkve, jer time gubi važan mehanizam za politički, duhovni i kulturološki utjecaj na tu državu?
– Crna Gora mora zauzeti čvrst stav kada je u pitanju rješavanje problema koje izaziva SPC. I SCP jeste produžena ruka srpske politike. Prije svega treba ukloniti crkvu na Rumiji postavljenu prije referenduma o državno-pravnom statusu Crne Gore.
Tu karaulu i osmatračnicu, kako je ja zovem, postavila je tadašnja srbijanska vojska. I ta crkva je sredstvo za izazivanje svađa i nemira i ona narušava međuvjerski sklad u Crnoj Gori. Premijer Duško Marković je obećao da će država ukloniti tu crkvu i mi čekamo da se to obećanje ispuni.
Pozicije rata
Kako komentirate prisustvo vjerskih velikodostojnika SPC-a na obilježavanju neustavnog dana entiteta Republika Srpska 9. januara u Banjoj Luci.
– Moje mišljenje je, a smatram i svakog poštenog Crnogorca, a i Evropljanina na kraju krajeva, da je Republika Srpska vještačka tvorevina. To što srpski velikodostojnici prisustvuju takvim proslavama, nije prvi put. Svaku odluku koju Srbija donese mora da blagoslovi SPC. Znamo da je glavnu ulogu u posljednjem ratu odigrala Srpska pravoslavna crkva, Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU) i Udruženje književnika Srbije. To i sada funkcioniše.
Slaveći taj dan i tu i takvu republiku, oni se vraćaju na stare pozicije posljednjeg rata, da se izvrši preseljenje naroda. Meni se čini tako. A takvih preseljenja nigdje u svijetu nema. Muslimana, Bošnjaka, Crnogoraca, Srba, Hrvata ima na svim tim teritorijama. I, zamislite sad tu selekciju praviti. Neću reći neku jaču riječ, ali to je moralni zločin.
BiH se treba ujediniti
– Poručio bih da bi se ljudi u Bosni i Hercegovini trebali ujediniti i da Bosna bude cjelovita i iz jednog dijela kao što je nekada bila. Nema države u državi. Jer s takvom republikom i takvom politikom u BiH narodi će uvijek biti na gubitku. Niko ni s kim, pa će zarasti i staze kojima prolaze. Uvijek će biti ta mržnja. Nadam se da će doći do ujedinjenja.
Ako nastavi ovako, Srbija će se svesti na prostor Beogradskog pašaluka
– Srbima u Srbiji poručujem da se ne bave Bosnom, nego onim što je dobro za narod i Evropu. Prvenstveno zbog njih samih. Bolje je Srbiji da misli o Vojvodini, da vide kako će riješiti to pitanje. Jer, kako ja to vidim, kako izgleda i kako se ljudi ponašaju u Novom Sadu, to je neka zasebna republika u sklopu Srbije, a da li će to tako ostati, neka povedu i o tome računa. Jer, ako im se i to desi, onda će se Srbija svesti na prostor Beogradskog pašaluka.
