Sve zainteresirane koji dođu očekuju četiri govornika/ce i odličan networking sa svima onima koji vjeruju da su fuckup-i sastavni dio puta ka uspjehu, piše “Radio Sarajevo“.
Organizator je najavio da dobre navike neće mijenjati ni u 2019. godini, a garancija da će biti tako je jedna i od gošći regionalno poznata i priznata Olivera Ćirković, srbijanska spisateljica i slikarka, te osuđena bivša pripadnica tzv. Pink Panthera, međunarodne kriminalne organizacije koja se bavi krađom nakita.
Osuđena na 32 godine zatvora
Nekadašnja uspješna košarkašica, koja je igrala i na prostoru Bosne i Hercegovine u tuzlanskom Jedinstvu, osuđena je ukupno na 32 godine zatvora. Policija, uglavnom ona u Grčkoj, terete ju za 116 teških krađa i tri oružane pljačke.
Uoči večerašnjeg Trećeg izdanja FuckUp Nightsa, Olivera je pristala na razgovor za Radiosarajevo.ba i govorila o svojoj prošlosti, teškim kriminalnim djelima, avanturama, ali i budućnosti dalekoj od kriminala, gdje se našla silom prilika upoznavajući bivšeg supruga.
Procjenjuje se da je opljačkana vrijednost veća od 500 miliona dolara. Iako ona sama vjeruje da je iznos znatno veći.
Radiosarajevo.ba: Olivera, u zadnje vrijeme ste često u Sarajevu. Stekli smo dojam da Vam se ovdje dopada?
Ćirković: Čim sam često, znači da mi je lijepo. Ljudi su me u Sarajevu prihvatili, a svakako odavde nosim gen iz BiH, jer mi je mama rođena u ovoj lijepoj zemlji. Moja knjiga „Ja, Pink Panter“ je izdata 2016. godine, kada sam bila u zatvoru. Tek po mom izlasku iz zatvora, knjiga je doživjela procvat, prvo u Srbija, pa kasnije digla na glavui regionu i Evropi, a za koju sedmicu idem u Ameriku.
Radiosarajevo.ba: Vi ste bili organizator svih pljački, da li ste nakon izlaska iz zatvora možda doživjeli prijetnje iz kriminalnog miljea, u strahu da ćete otkriti njihova imena u knjigi?
Ćirković: Ma, kakve prijetnje… U knjizi sam bila diskretna, nisam objavila nijedno ime, a nakon što je ona dospjela u ruke pojedinaca, doživjela sam veliki respekt. Čak i u zatvoru u Grčkoj gdje sam prvi put “ležala” u zatvoru, svi osuđenici, bez obzira na spol, jako su me cijenili i uvijek su imali neku dozu respekta prema meni. Niti sam se kajala, a iskreno govorim o svojoj prošlosti. Niti se izvinjavam, niti mi je žao nečega što sam učinila.
Radiosarajevo.ba: Možete li nam opisati neku od Vaših krađa?
Ćirković: Ja najviše volim akcije koje sam izvela, a u kojima sam bila najlukavija. Ja za njih kažem, ženski obojene, u kojima sam bila maštovita. U akcijama koje sam planirala, nije bilo nasilja. Ako je i bilo, to je bilo veoma malo. Važno je isplanirati akciju, plan napada, put za bjekstvo i gdje sakriti robu nakon pljačke, ali i mi da se “izgubimo”.
Radiosarajevo.ba: Koliko se planira jedna akcija, koja bude završena za, recimo, nekih 30-40 sekundi?
Ćirković: Dugo, veoma dugo. Neki misle da se to malo šeta, malo gleda i da se zgrne hrpa miliona. To nikada nije tako. Istina je da se znalo dogoditi da se za tih 30-40 sekundi ukrade nekoliko miliona eura, ali svaka akcija zahtjeva mnogo novca. Dosta priprema je potrebno, ali i velika ulaganja. Ja sam ulagala, ja sam organizovala akciju i ja sam dijelila plijen. Ja sam birala zemlju, ja sam birala radnju, ja sam – Pink Panther.
Radiosarajevo.ba: U Grčkoj ste u dva navrata bili u zatvoru, jednom ste i pobjegli. Koliko Vam je još ostalo godina da provedete iza rešetaka?
Ćirković: Veoma malo, nekoliko godina, ali postoji mogućnost da se nagodim s Tužilaštvom i to ću najvjerovatnije učiniti. S Grcima sam odlična. Direktor zatvora iz Grčke me zove da se vratim u zatvor, da im naslikam nekoliko slika i da mi oni „skinu“ koju godinu. U Grčkoj me svi vole, jer sam im pobjegla iz zatvora, a oni to cijene i respektuju.
Radiosarajevo.ba: Kada biste morali izdvojiti neku policiju, koja odlično radi svoj posao, koja bi to bila u Europi?
Ćirković: Najviše cijenim policiju u Švicarskoj, oni su odlični. A ja sam uvijek cijenila bivšu miliciju iz zemalja bivše Jugoslavije. Oni su bili strašno inteligentni, brzo su razmišljali i uvijek korak ispred nas. U bivšim zemljama SFRJ nisam ni organizirala akcije, ne iz straha od policije, već zbog siromaštva. Radije sam za pljačku planirala neku zemlju u Europi.
Radiosarajevo.ba: Kako ste ušli u “opasne vode”?
Ćirković: Volim sve što je opasno i za mene je uvijek to bio izazov. Bila sam bogata, živjela je od onog što volim raditi, sporta – košarke. No, onda sam upoznala mog bivšeg supruga s kojim imam sina, a on je tada već bio kriminalac. Nije ozbiljan, nije veliki, ali je bio. Ima kontakte, zarađuje pet puta više od normalnog svijeta, već vidim da je u nekom novcu i skriva kako se bavi kriminalom. I tako sve kreće.
Radiosarajevo.ba: Koliko trenutno ima Pink Panthera na “radu” u Europi?
Ćirković: Teško je to izračunati… Dok mi razgovaramo, neko od dječaka pokušava se uključiti u ove vode i krenuti kao Pink Panther. Možda je 100 mladića krenulo ovim putem, oni ništa ne znaju o pljački, ali se zovu Pink Panteri. Pravilo je da su svi Pink Pantheri iz zemalja bivše Jugoslavije, ali ne iz ostalih zemalja Balkana.
Poziv svima na večerašnje druženje
Radiosarajevo.ba: Kada je u planu nova knjiga?
Ćirković: Tek sam desetak mjeseci na slobodi. Ona je planirana za april, ali moj cilj nije knjiga, jer se ne želim tako eksponirati. To je samo neka prva platforma gdje ja negdje krećem. Moja razmišljanja idu na veliki broj nivoa. I večeras će u bivšem kinu Imperijal, sadašnjem Brew Imperial Society, biti u lijepom društvo govornika, gdje svima koji dođu obećavam sjajno druženje.
Radiosarajevo.ba: Planirate li da u budućnosti održavate motivacione govore, kada s Vama razgovaramo, rekli bismo da ste rođeni za to?
Ćirković: I to je moguće, i to je jedan od mojih planova… U 18 sati u tom kultnom omiljenom mjestu Sarajlija družit ću se na FuckUp Nightsu sa jakim ljudima, koji će također biti govornici. Divno je što su, dvojica divnih mladića organizatora, mene pozvali. Divno je što su širokih vidika i što razmišljaju baš kako treba. Mi na ovom svijetu valjamo baš zato što smo različiti i šaroliki. I lijepo je što se među njih umiješati jedna osoba poput mene, koja je na granici normalnog i nenormalnog, ali je ponovo isti rezultat. Ponovo neki pobjednik. Za mene su pobjede ljudi koji su bili na margini, koji su se izvukli, pobjednici. To je za aplauz, a nadam se da će aplauza biti večeras zaista mnogo. Pozivam Sarajlije da dođu u što većem broju da se zajedno družimo i podržimo jedni druge da budemo apsolutni – pobjednici.
