Doktorica nauka i docentica na odsjeku za kulturne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, te zastupnica u Skupštini Grada Zagreba, u intervjuu za Vijesti.ba govorila je o svom predizbornom programu, odnosima između Hrvatske i BiH, odnosu HDZ-a Hrvatske prema Hrvatima u BiH i drugim temama.
Razgovarao: Haris Ljevo
Koji je glavni motiv vaše kandidature za predsjednicu Hrvatske. Šta je to što bi, po vašem mišljenju, trebalo promijeniti u Hrvatskoj?
PEOVIĆ: Radnička fronta se odlučila na ovaj korak jer želimo kroz kampanju predstaviti ideju socijalizma 21. stoljeća. Ovu kandidaturu smatramo bitkom za ideje i mobilizaciju obespravljenih. Ovo je način da se dobije prostor za artikulaciju politika koje služe potlačenoj većini. Demokratski socijalizam 21. stoljeća, koji je sve popularnija ideja u svijetu – zagovaraju ga i Bernie Sanders i Jeremy Corbyn – je upravo vizija društva u kojem su ekonomija i imovina dominantno u vlasti čitavog društva, privredna se aktivnost odvija u interesu zadovoljenja potreba cijelog društva, a jurnjavu za privatnim profitom zamjenjuje briga za životni standard, radničku sigurnost, zdravlje, obrazovanje i dobrobit većine.
Mi tražimo korjenitu promjenu, potrebno je mijenjati politički sistem koji u posljednjih skoro 30 godina svima na ovim prostorima donosi samo osiromašenje, deprivaciju, pad životnog standarda. Iz Hrvatske je 14 posto radnosposobnog stanovništva iselilo, 27,9 posto ljudi živi na granici siromaštva, čak 52 postopenzija je ispod hrvatske linije siromaštva. To se ne može mijenjati sitnim reformama. Hrvatska kao i zemlje u regiji nemaju šanse doseći standard bogatih zemalja evropskog kapitalističkog centra. Nerazvijene i slabo razvijene zemlje na (polu)periferiji evropskog i svjetskog ekonomskog sistema u okviru se ovoga sistema ne mogu razviti. Mi ćemo ostati nerazvijeni u odnosu na bogate zemlje kapitalističkog centra Evrope i svijeta. Nećemo moći ostvariti civilizacijski i moralno dosegnut standard u tim kapitalističkim zemljama jer je logika kapitala da zadržava svoju dominantnu poziciju, dok mu slobodno tržište odgovara. Naše zemlje predstavljaju tržište za proizvode bogatih zemalja centra, kao i tržište za njihove kredite. Oni su bogati upravo zato jer smo mi siromašni. Strategija “beggar thy neighbour” je davno poznata. No naši narodi naivno misle da je svima moguće postići uspjeh i da je dovoljno slijediti pravila koja nam nameću Brisel, Svjetska banka i MMF. Makedonija je primjer „dobre učenice” koja je sprovela sve reforme, pa je to zemlja koja se naziva zemljom poduzetničkog raja i radničkog pakla – imaju najniže plate, ogromno siromaštvo.
Prema izvještajima EU i State Departmenta, Hrvatska je danas uz Mađarsku i Poljsku najkonzervativnija zemlja u Evropi. Kako se oduprijeti tome?
PEOVIĆ: Uzela bih s rezervom takve izvještaje koji često reproduciraju jednu krajnje kolonijalnu perspektivu, ali ne valja niti bježati od činjenice da Hrvatska jest doživjela val konzervativizma od devedesetih na ovamo.
Kako ocjenjujete današnje odnose Hrvatske i BiH?
PEOVIĆ: Hrvatska, kao i Srbija te bošnjački nacionalisti u BiH, danas u BiH u pravilu podgrijava nacionalističke tendencije koje doprinose samo reprodukciji katastrofalnog stanja te države. HDZ pritom Hrvate u Hercegovini koristi na sličan klijentelistički način kao i u bivšim ratnim zonama u Hrvatskoj, pri čemu se ogromna sredstva slijevaju u BiH, a HDZ za uzvrat dobiva 3 stalna glasa u Saboru i bitne dodatne glasove i na predsjedničkim izborima.
Bosanski Hrvati godinama služe HDZ-u kao najsigurnija izborna baza i često prevaga na izborima u Hrvatskoj. Kako gledate na to, treba li nešto mijenjati u tom pogledu i na koji način?
PEOVIĆ: Odnos RH prema Bosni i Hercegovini, koja je, zbog prisutnosti etničkih Hrvata kao konstitutivnog naroda u njoj, u posebnom položaju, trebalo bi radikalno mijenjati. Mogu se samo složiti s vama da bosanski Hrvati služe u klijentelističke svrhe HDZ-u. Počeci miješanja RH u rat u BiH bili su obilježeni sramotnim stvarima kao što su rat s Bošnjacima, osnivanje koncentracionih logora ili rušenje Starog mosta u Mostaru. Žrtve su takve politike u BiH bili u velikoj mjeri i sami etnički Hrvati, pogotovo u srednjoj Bosni i Posavini, gdje ih je službena HDZ-ova politika u potpunosti zaboravila i iznevjerila.
Mnogi politički analitičari u Hrvatskoj i BiH mišljenja su da je današnja Hrvatska postala taoc nacionalističke politike Dragana Čovića i tzv. Hercegovačke struje u HDZ-u Hrvatske. Kako gledate na to?
PEOVIĆ: Uloga HDZ-a u BiH je vrlo slična ulozi HDZ-a u Hrvatskoj, osim što HDZ u BiH ima “starijeg brata” i pokrovitelja u Hrvatskoj. I u BiH i u Hrvatskoj je stvorena klijentelistička mreža, izgrađena na prizemnim interesima, a koja podmazana pounutrenom nacionalističkom ideologijom. No teško je reći da je Hrvatska talac Dragana Čovića (premda Hrvatsku financiranje različitih struktura u Hercegovini itekako košta) – ipak je hrvatski HDZ taj koji vodi igru, a to ko je u hrvatskom HDZ-u Hercegovac ili nije je sasvim svejedno. Sasvim je sigurno da i regionalne veze i klanovi igraju i igrale su ulogu u frakcijskim borbama u HDZ-u, no u makroperspektivi je to nebitno, a šovinistička regionalizacija ideoloških pitanja svakako nikamo ne vodi.
Ako dobijete povjerenje birača i postanete nova predsjednica Hrvatske. Kakav odnos bi vaša Hrvatska imala prema BiH?
PEOVIĆ: Potreban je radikalan prekid s dosadašnjom politikom, prestanak miješanja u unutrašnje poslove BiH, prestanak raspirivanja i financiranja etničke mržnje i korištenja dijela etničkih Hrvata u BiH u klijentelističke svrhe.
Svjedoci smo porasta desničarskih stranaka i pokreta u regionu i svijetu, te pada popularnosti stranaka ljevice. Šta je potrebno učiniti kako bi se ljevica ponovo vratila u centar svjetskih zbivanja?
PEOVIĆ: Kaže se da porast desnice znači nužno i porast ljevice. Nije dobro da desnica jača – ali jačanje ljevice je nužno u trenucima kada postaje jasno da socijaldemokratska politika iznevjerenim narodima ništa dobro ne može ponuditi.
Neizbježna tema posljednjih godina na prostoru bivše Jugoslavije je svojevsrna revizija historije. Kako gledate na to?
PEOVIĆ: Takva revizija nije neka osobitost na prostoru bivše Jugoslavije. Da se konzervativna evropska „revolucija” već desila postaje jasno2009. godine objavom Rezolucije Evropskog parlamenta o evropskoj savjesti i totalitarizmu, kao i uvođenjem Evropskog dana sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma koja uvodi opasnu relativizaciju zločina jednih i potpuno manipuliranje razlozima pojave zločina kod drugih.
2018. godine taj je Evropski dan sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma izazvao niz internacionalnih reakcija kada je Estonijakao predsjedavajuća EU članica organizirala u Talinu međunarodnu konferenciju posvećenu “zločinima komunističkih režima”. Zaključnu izjavu te konferencije odlučilo je potpisati tek 8 od 27 država članica Evropske unije. Evidentno je da ne samo da relativizacija nacističkih zločina koja uzima zamaha oko 2009. godine u jednom novom, neoliberalnom ruhu, nije historiografski tačna, već ona upravo uzrokuje, a ne dokida daljnje podjele na svim razinama, od nacionalnih do evropskih. Prekraja se historija na jedan opasan način jer se zločini koji su počinjeni nakon 1945. ne mogu izjednačiti s nacističkim ratnim zločinima.
Smeta me da se revizioniram promatra kao neka specifičnost Hrvatske ili zemalja u regiji. Kada sam boravila u nekim znanstvenim institucijama posvećenima jugoistočnoj Evropi zgrozila sam se kolonijalističkom perspektivom koju zauzimaju zapadni znanstvenici. Nisam za amnestiju onih koji su konzervativni desničari, ali kada vam u Austiji u trenutku kada na predsjedničkim izborima umalo pobjeđuje fašist koji je poznat po tome da nosi pištolj za reverom govore da je Hasanbegović nevjerovatna pojava koja se može desiti samo u nacionalističkoj Hrvatskoj, onda vas to natjera na razmišljanje, prenose vijesti.ba
