Sjeda i sluša šta mu priča Fredi, kako zovu Jasmininog oca. On priča kako Jasmine nema, zabrinut je šta mu je s kćeri. Govori mu kako u porodičnoj kući u Novoj ulici 29 u Palovcu žive dvije kćeri – Smiljana i Jasmina, koja studira politikologiju u Zagrebu i dolazi kući uglavnom vikendom i tokom praznika. Policajcu priča kako on kao klesar radi na terenu u Sloveniji, a supruga je na privremenom radu u Njemačkoj. Smiljana mu, pak, govori kako se redovno čuje s Jasminom, ali spominje i da je, navodno, otišla u Pariz, odakle se javlja, da je našla dečka Japanca, da je, navodno, otišla na kruzer. Sve to policajac zapisuje. Fredi nakon razgovora uzima na porti svoju ličnu kartu i odlazi kući, piše “Jutarnji“.
Bez pisanog traga
O svemu što je saznao, razgovara sa svojim nadređenim, tada pomoćnikom načelnika za kriminalističku policiju u PU Međimurskoj. Pretresaju sve ono što je ispričao otac; da je kći studentkinja u Zagrebu, da povremeno radi preko studentskog servisa, pa i tokom ljetnih praznika, kada dođe u rodno mjesto.
I premda bi uobičajeno bilo da o razgovoru i tadašnjim očevim sumnjama u nestanak Jasmine Dominić kriminalista koji je razgovarao s Martinom Dominićem sastavi službenu bilješku, zaključak je nekoliko kriminalista da ništa šta je otac opisao ne upućuje na njen nestanak. O posjeti Martina Dominića PU međimurskoj nema pisanog traga – činjenica da je otac došao zbog sumnje da mu je kći nestala, nije uvedena ni u dnevnik događaja.
Pojedinosti su to koje je “Jutarnji” saznao od nekoliko pouzdanih izvora. Informacija o nestanku Jasmine Dominić izazvala je popriličnu nervozu u PU međimurskoj prije svega zato što su sada i pod pritiskom javnosti, ali i zbog pitanja o tome kako se tragalo, a koji dolaze iz Uprave policije.
Izazvalo je to i nelagodu među operativcima, što se već komentariše u internim razgovorima među policajcima. Druga je verzija da sigurno nije bilo namjere zataškavanja te da je vrlo lako moguće da je priča oca Jasmine Dominić bila toliko konfuzna i protivuriječna u činjenicama da se nije moglo ići u formalizaciju razgovora. Iako je to sada na nivou spekulacija, protok vremena od gotovo pet godina od prvog odlaska Martina Dominića u policiju do službene prijave nestanka 16. avgusta 2005. godine Jasmine Dominić, kada je u policiju nestanak došla da prijavi majka Katarina, izgubljeno je vrijeme u kojem se u vezi s nestankom nije preduzelo ništa.
Očajni otac
Policajka koja je ispitala majku o svim okolnostima nestanka postupila je profesionalno. Napisala je službenu bilješku te je, prema ustaljenoj proceduri, raspisana objava za nestalom osobom, sa svim njenim ličnim podacima i karakteristikama po kojima bi mogli da je traže. Policija je obavljala terenske provjere. Razgovarala je sa svim članovima porodice. Kad bi Fredi, kako su zvali Jasmininog oca, ‘pod gasom’ u lokalnoj gostionici govorio da bi Smiljana mogla imati veze s Jasmininim nestankom i kad bi im to bilo dojavljeno, išli su s njim da razgovaraju.
Međutim, to što je izgovorio u krčmi, nijednom nije htio da potvrdi. Zašto? To je znao samo on. Martin Dominić preminuo je 10. jula 2013. godine, nikada ne saznavši šta se dogodilo s njegovom kćeri. Svi se sjećaju kako bi samo tužno ponavljao: ‘Moja Jaca, moja Jaca’.
Tih posljednjih 13 godina života pokušavao je da sazna šta se dogodilo. U očaju, policija je čak išla i kod vidovnjaka u okolini Bjelovara, koji im je rekao da je živa i zakopana nedaleko od kuće. Uvjeravali su i policiju u to, pa se kopalo i na jednoj njivi nedaleko od kuće u Palovcu. Jer, do njih je došao glas da bi tamo moglo biti zakopano tijelo. Ali, ništa. S obzirom na glasine u Palovcu, mišljenja su bila podijeljena. Neki, koji su sumnjičavo vrtili glavom i nisu mogli da objasne Jasminin nestanak, zahladili su odnose i Dominićeve prestali da posjećuju.
Bili su ogorčeni i ljuti, ali nisu imali nikakav čvrst dokaz za ono na što su sumnjali. Drugi su, pak, smatrali da je neumjesno previše ispitivati roditelje i sestru o nestaloj Jasmini jer bi im time nanosili još veću bol. Čak je, kako smo saznali u Palovcu, i unutar porodice, između supruge Katarine i kćeri Smiljane s jedne strane i Martina s druge, bilo žustrih rasprava o njegovim pričama po krčmama. Prigovarale su mu što priča kad popije.
Kladionica
– Pravile su ga ludim – kaže sagovornik “Jutarnjeg” iz Palovca koji poznaje porodicu Dominić. Martina Dominića razdirala je nepoznata sudbina njegove kćeri. U međuvremenu, Smiljana se udala, rodila dvoje djece, a u istoj kući živjela je i njena najstarija kći, Katarina. Supruga Ivicu upoznala je u lokalnom kafiću u kojem je konobarisala. Nakon Fredijeve smrti majka Katarina nastavila je da živi u Njemačkoj, gdje je radila, i dolazila bi kući za praznike. Posljednji put viđena je između Božića prošle godine i Sveta tri kralja, nakon čega je otputovala u Njemačku.
Posjećivale su ih komšije, koje su takođe odlazili k rodbini, ali nije bilo priče o Jasmini. Smiljana je živjela novim životom, bila je jako angažovana oko kćeri koja je igrala fudbal u lokalnom ženskom klubu. Neke Jasminine kolegice iz osnovne škole, koje su Smiljanu poznavale kao vrijednu domaćicu i suprugu, tvrde da su ipak o njoj imale drugačije mišljenje, a razlog je lažno prijavljivanje razbojništva 2014. godine. Ostali su šokirani kako je iskoristila slično kazneno djelo i sebe prikazala kao žrtvu. Prema pričama mještana, navodno je time htjela da prikrije gubitak novca u kladionici, u koju je često zalazila. Bila je, kažu, dominantna osoba u domaćinstvu.
Svi je slušali
Bespogovorno su se slušale njene naredbe da se zamrzivač pod stepenicama u hodniku, na kojem su bile naslagane stvari, ne dira i ne pomiče. A stara Končareva škrinja, koja nije bila čišćena vjerovatno otkad je kupljena, bila je jedan od većih potrošača električne energije.
Namjerno ili slučajno, kada je Smiljana prošle subote s mlađim kćerima otišla na vjeronauku i u lokalnu prodavnicu, a njen suprug Ivica radio, zamrzivač je neko od ukućana izvukao ispod stepenica. Kada su podigli poklopac, otvorena je jedna od najintrigantnijih kriminalističkih priča u Hrvatskoj posljednjih decenija.
Porodica ne može da odgovara za prikrivanje kaznenog djela
Juče su se pojavile spekulacije kako bi se istraga u slučaju ubistva 23-godišnje Jasmine Dominić mogla proširiti i na neke članove njene porodice, ali ne zbog učestvovanja u samom ubistvu za šta je osumnjičena njena sestra Smiljana Srnec, već zbog nekoga oblika pomaganja da se ubistvo prikrije skoro punih 19 godina.
Utvrdi li se da su za ubistvo, osim Smiljane, znale i druge, njoj bliske osobe, postavlja se pitanje mogu li one biti kazneno gonjene. Ukoliko bi te osobe bile iz kruga najbliže porodice, osim blagodata da ne moraju da svjedoče protiv Smiljane Srnec, one ne mogu biti niti kazneno gonjene za dva kaznena djela koje bi im se mogla potencijalno staviti na teret, a riječ je o pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenoga djela te neprijavljivanje kaznenoga djela. Zakonodavac naime propisuje da za takva djela za najbližu rodbinu postoji imunitet od kaznenoga progona.
Prevedeno, najbliža rodbina ne može biti kažnjeno gonjena pomogne li svojemu najbližem srodniku nakon počinjenja djela te ako ga ne prijavi premda zna za počinjenje djela. Međutim, postoji mogućnost, naravno, ako se utvrdi da se išta tako dogodilo, da se neka osoba prijavi za spriječavanje dokazivanja. Naime, ako je neko od rodbine bilo kojim svojim postupkom doveo u zabludu istražitelje potencijalno je počinio upravo takvo djelo. Kod spriječavanja dokazivanja zakon pak za rodbinu ne predviđa imunitet. Naravno, prije svega je potrebno utvrditi proizlaze li iz njihovih postupaka obilježja takvoga djela.
