Povratak kući s posla tog 20. veljače ove godine 31-godišnja zagrebačka grafičarka (podaci poznati redakciji) pamtit će dok je živa. Dok je hodala po zagrebačkom Prilazu baruna Filipovića, prvo ju je zamalo pregazio auto, a onda ju je vozač tog auta brutalno pretukao. Ničim izazvan, pred svjedocima!
Nakon nesvakidašnjeg iživljavanja u pô bijela dana usred metropole lice djevojke bilo je prepuno podljeva, no policija je napadača Tomislava V. (58) iz Sesveta prijavila tek za – remećenje javnog reda i mira.
Naime, budući da žrtva nije imala “teške tjelesne ozljede” – koje u kaznenopravnom smislu u pravilu podrazumijevaju lom kostiju, policija nije postupala po službenoj dužnosti sukladno Kaznenom zakonu, nego je brutalni napad na ulici okarakterizirala kao prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Preciznije, prijavila je nasilnika zbog kršenja članka 13 tog zakona, koji kaže da će onoga tko se “na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir kazniti novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana”. Kolika će mu kazna na kraju biti izrečena, ovisit će o odluci suca.
Prijetio joj
– Doživjela sam neviđeno poniženje, a da nisam štitila glavu dok me udarao, tko zna bih li danas bila živa. Nepojmljivo mi je da je sve ostalo na prekršajnoj odgovornosti. I dalje odlazim liječniku radi oštećenja oka. Popucale su mi kapilare pa zbog podljeva u bjeloočnici još uvijek postoji rizik oštećenja rožnice. Muti mi se vid ako dulje gledam prema izvoru svjetlosti. Zar sam trebala ostati bez oka da bi se pronašli elementi kaznenog djela? – pita se pretučena djevojka, koja nije željela ranije javno ispričati što joj se dogodilo kako ne bi izlaskom u javnost otkrila napadaču podatke o sebi, bojeći se da bi je mogao ponovno napasti. No, o tome više ne treba brinuti: sve bitne podatke, a prije svega adresu na kojoj živi, napadaču su otkrile službene institucije. Sadržane su, naime, u optužnom prijedlogu koji je dostavljen napadaču.
– Ovo je jednostavno onkraj zdravog razuma, ovo čovjek ne može razumjeti – da policija nasilniku dostavi sve osobne podatke žrtve! Pa što će nam sve Istanbulske konvencije i strategije za zaštitu od nasilja? Ja to jednostavno ne mogu vjerovati – kaže Sanja Sarnavka, poznata aktivistica za ženska prava i dodaje: na ovom slučaju se neke stvari moraju prelomiti, ovo se naprosto više ne smije događati.
Mlada grafičarka je tog kobnog četvrtka prije tri tjedna, kad je doživjela napad, oko 17 sati hodala po parkiralištu uz Prilaz baruna Filipovića. Dolaskom do Doma za starije i nemoćne osobe Duga počela je drama.
– Krenula sam prečicom po tom parkiralištu, prema zgradi gdje stanujem. Mali je to prolaz, iza mene je bio jedan auto, a stariji model Mercedesa naglo je skrenuo na taj dio. Da nije zakočio, mogao me smrskati. Strašno sam se prepala, odmahnula rukom i rekla tom vozaču: ‘Kako to voziš?!’ Ni u snu nisam očekivala da će izaći iz auta. Mislila sam da je možda i sam uvidio da je bio neoprezan i da se mogla dogoditi nesreća. No umjesto toga, on me počeo vrijeđati i prijetiti mi. Urlao je na mene: ‘Ubit ću te! Je*em ti mater, oćeš šamarčinu?’ Nisam mu ni stigla reći da me zamalo ubio… Onda me opalio tri puta svom snagom po licu i oku. Od udaraca sam pala na pod. On se, pak, dok sam padala uhvatio za moju vrećicu s namirnicama, koju sam držala u rukama pa se ona rasula, pa je i on je pao na tlo – priča za Jutarnji list mlada Zagrepčanka.
Agonija
Činjenica da je djevojka na tlu nije zaustavila pomahnitalog vozača koji je uz to, kako kaže, i bazdio na alkohol, da prekine s iživljavanjem, nego je ustao i nastavio je tući.
– Pokušavala sam se zaštititi rukama po glavi. Zgrčila sam se u fetus položaj, što od boli, što od straha. Tom divljaštvu svjedočilo je i nekoliko starijih žena. Od udaraca koje sam primala počela sam se gubiti. Osjetila sam da smrdi na alkohol. Nakon svega je pobjegao. Sjeo u auto i odvezao se kao da se ništa nije dogodilo. Uspjela sam izvaditi mobitel, snimiti njegov auto i zabilježiti registarske oznake – prisjeća se pretučena djevojka koja kao uspomenu na taj nezapamćeni ispad ima podljeve po licu, popucale kapilare u oku, paletu boja ispod oka, lice joj je potpuno natečeno, boli je čeljust, koljeno i kuk. Policija je na mjesto nesreće došla vrlo brzo te su obavili očevid i uzeli izjave svjedoka očevidaca. A pretučena djevojka završila je u bolnici na sanaciji ozljeda.
S obzirom na to da odbjegli vozač nije odmah pronađen, nego je pomoću registarskih oznaka auta prvo locirana vlasnica vozila, njegova supruga, pa je tek naknadno pronađen on, bilo je nemoguće utvrditi je li u vrijeme divljačkog ispada na Črnomercu bio pod utjecajem alkohola, kako tvrdi oštećena i svjedoci, te u kojem omjeru. Za razliku od pretučene djevojke koja u cijeloj ovoj agoniji neće dobiti nikakvu satisfakciju, 58-godišnjak čiste kriminalne prošlosti može slaviti jer je izbjegao “deblji” optužni prijedlog i kaznenu prijavu.
Neosjetljivost
– Očigledno u Hrvatskoj veću zaštitu uživa spomenik Franji Tuđmanu nego žive žene i djeca: nakon što je spomenik napadnut sprejem, objavljena je javna tjeralica za napadačem, koja je uključivala njegovu fotografiju čime je, dakle, izvrgnut i javnoj sramoti, strpan je u pritvor i goni se za kazneno djelo za koje mu prijeti do dvije godine zatvora, a napadnuti spomenik je dobio stražu kako se nešto slično ne bi ponovilo. Ova djevojka ne samo da nije dobila nikakvu zaštitu, već je policija lijepo napadaču servirala sve podatke da zna kuda treba ići odluči li je još koji put napasti – kaže Sarnavka.
Odlučiti da je glavni problem u brutalnom napadu na djevojku to što je time bio narušen javni mir je, ističe, jednostavno neprihvatljivo, naročito nakon svih slučajeva nasilja koji su isplivali u posljednje vrijeme i pokrenuli javnost.
– Osobito u tom kontekstu, neosjetljivost i nerazumijevanje institucija poput policije kad se radi o nasilju naprosto je nepojmljivo – smatra Sarnavka.
Sutkinja Visokog prekršajnog suda Branka Žigante: ‘Ni u jednoj razvijenoj zemlji on ne bi bio samo prekršajno gonjen’
Nijedno djelo u kojem postoji žrtva ne bi smjelo biti prekršaj, upozorava struka. U većini zapadnoeuropskih država takvo što ne postoji: ako imamo osobu koja je doživjela agresivni čin – dakle žrtvu – počinitelj mora biti kazneno gonjen.
– Kad u EU objašnjavamo što je sve kod nas prekršajno djelo, kolege ostanu zaprepašteni. Ne mogu vjerovati da se obiteljsko nasilje kod nas većim dijelom sankcionira po prekršajnom zakonu. Na Zapadu su prekršaji uglavnom vezani za promet i za rijetko koje drugo područje. Pijani muškarac koji izađe iz auta i pretuče djevojku na cesti ni u jednoj razvijenoj zemlji ne bi bio prekršajno gonjen za remećenje javnog reda i mira. Bio bi gonjen kazneno – ističe Branka Žigante, sutkinja Visokog prekršajnog suda i stručnjakinja u području zaštite od nasilja u obitelji.
Policija je u ovom slučaju djevojku, čini se, tretirala kao oštećenicu, a ne žrtvu. Razlika je, objašnjava sutkinja, u tome da žrtva ima niz prava, za razliku od oštećenika. Da je pijani muškarac razbio djevojčin auto izlazeći s parkirališta, ona bi bila oštećenica. Ako je pretuče, ona je žrtva.
– Policija joj tada mora u pismenom obliku uručiti prava koja ima kao žrtva i objasniti joj ih na razumljiv način. Tada bi znala da ima pravo zatražiti da njezini podaci budu tajni, pa i u optužnom prijedlogu – kaže sutkinja.
Iako se radi o muškarcu koji je pretukao ženu, smatra pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, u ovom slučaju ne mora se nužno raditi o rodno uvjetovanom nasilju, odnosno nasilju koje je izazvano izlaskom žene iz njezine društveno nametnute uloge.
– Konkretan slučaj ne bi se mogao nedvojbeno svrstati pod rodno uvjetovano nasilje jer se radi o izoliranom incidentu u kojem postoji vjerojatnost da bi u usporedivoj situaciji osoba pod utjecajem alkohola jednako postupila i da je bio u pitanju muškarac – ističe pravobraniteljica.
Prekršajni zakon sadrži odredbu koja točno propisuje sadržaj optužnog prijedloga i ta se odredba, kaže, na jednak način primjenjuje na sve vrste prekršaja,prenosi Jutarnji
– U kontekstu navedenoga, moglo bi se postaviti pitanje primjerenosti takvog sadržaja optužnog prijedloga – smatra. (Kristina Turčin)
