On je, ispričao je za “Index“, na biciklu stajao na Rudeškoj cesti, pred raskrsnicom te ulice sa Zagrebačkom kada je jedan automobil prošao kroz raskrsnicu tokom crvenog svjetla na semaforu, slijedeći drugi koji je prošao kroz žuto.
“Oko 8:30 sam krenuo iz kuće biciklom u kvart obaviti jedan posao, bio sam u radnom odijelu, s nešto sitnog alata. Stajao sam u Rudeškoj, na raskrsnici Rudeške i Zagrebačke, na biciklu. Iza mene je bilo više auta. Svi koji žive u Rudešu i okolnim naseljima znaju o kakvoj je velikoj raskrsnici riječ i kojih tu sve problema ima. Ja sam već objavljivao da ljudi tu jako često nemarno i bahato prolaze kroz crveno. Tako je bilo i ovaj put. Vidio sam da jedan auto iz ove okomite ulice prolazi kroz žuto, a drugi već na crveno. Nama se već tada upalilo zeleno svjetlo. U znak protesta podigao sam ruku, ali ni riječ nisam rekao. Tada se taj automobil polukružno okreće i ide prema meni da mi prepriječi put”, priča nam Vargašević.
Tek mu je tada, priča, postalo jasno da se radi o policajcima u civilu.
“Vozač mi je iz tog civilnog auta pokazao značku i naredio mi da stanem. U tom trenutku ja vidim samo dvojicu civila, nisam ni mogao odmah raspoznati kakve su značke, što ja znam ko je to. Svejedno stajem i kažem im: ‘Pa, ljudi, prošli ste kroz crveno i samo sam vas upozorio na to.’ U autu su bila dvojica, na to su istrčali iz auta i odmah me hvataju za rever. Bez imalo takta fizički su me primili i počeli napadati da sam ja prošao kroz crveno. Ja im ponavljam da nisam, nego da su oni, a oni me traže ličnu kartu”, priča za “Index” Zagrepčanin koji kaže kako su ga napali krim-policajci iz Policijske stanice Črnomerec.
Kaže kako im je na to rekao da nema ličnu kod sebe i da živi u kući koja se nalazi 30 metara od raskrsnice. Međutim oni mu, dodaje, nisu dali da uzme ličnu, nego su ga počeli brutalno privoditi.
“Rekli su mi da uđem auto, na silu, bez objašnjenja, bahato i odrješito. Ja sam im rekao: ‘Ljudi, nećete me valjda hapsiti jer sam vas upozorio da ste krenuli na crveno. I to zbog lične 30 metara od kuće?’ Ponovili su bahato da ulazim u auto, na što sam im ja rekao da ne mogu ostaviti bicikl od 2.500 kuna krvavo zarađen i da me ne mogu privoditi zbog lične i zbog toga što sam podigao ruku. Na to su rekli: ‘Počinjemo postupanje.’ Tad kreću na mene rukama, silom me hapsiti. Uhvatili su me za rever i počeli divljački vući. Ja se ne dam, pružam pasivan otpor i vičem da me nemaju pravo tako privoditi, a oni me stišću i zavrću mi ruke na ulici”, priča Krešimir Vargašević.
Kaže da je hapšenje bilo brutalno. Policajci su ga, priča, gurali u auto naglavačke. Prije toga su ga oborili na pod u na silu mu na ruke stavili lisice.
“Na podu su mi lomili ruke. Stavili su mi lisice kao zadnjem kriminalcu. Zapomagao sam, vikao upomoć, a njih to ni najmanje nije smetalo. Silom su me naglavačke pokušavali ubaciti u auto. Ja sam im govorio da imam naočale, da mi mogu oko tako iskopati. Suvozačevo sjedalo je bilo skroz povučeno unazad pa nisam ni mogao tako ući. Cijelo je to vrijeme u auto bio muškarac prema kojem su imali nekakvo postupanje. Derem se i pružam pasivan otpor, a sve to gleda barem 30 auta i barem isto toliko komšija i slučajnih prolaznika. Ja sam zapomagao i molio za pomoć, ali ovi nisu odustajali. Na kraju su me ipak na normalan način ubacili u auto, nakon što sam se uspio oduprijeti, da to ne naprave naglavačke. Onda su tog drugog čovjeka premjestili naprijed i na kraju je on bio bez lisica, a ja s lisicama na stražnjem sjedištu. U autu sam im pokušao objasniti da mi je bicikl ostao na pola ulice i da će ga neko ukrasti”, govori nam.
Policajce za to, dodaje, uopšte nije bilo briga sve dok im nije rekao da će biti odgovorni za bicikl i da će svi mediji saznati što se sve događalo.
“Tad je onaj koji je sve i inicirao, vozač, odnio bicikl i stavio ga u dvorište preko ograde i ostavio ga tako naslonjenog na ogradi, nezaključanog, a dvorište mi je otvoreno. To njih nije bilo briga. A tako smo mogli otići, da su bili razumni, do mojeg dvorišta i kuće da im pokažem osobnu”, ogorčen je Krešimir Vargašević.
Ispričao nam je kako su ga potom odvezli u policijsku postaju na Črnomercu.
“Jedina moja provokacija je bila što sam ih, dok su me vozili u stanicu , pitao je l’ im to iskaznica HDZ-a daje za pravo da tako hapse ljude po cesti bez razloga”, rekao je.
U postaji su ga, govori nam, držali četiri i pol sata, i to bez vode i hrane, sve do 13:30. Tamo priča dobiva novi zaplet. Kako nam je ispričao Krešimir Vargašević, u policiji su se policajci pokušali s njim dogovoriti, samo da odustane od toga da o svemu progovori u javnosti.
“Vidjeli su da su pogriješili, oni su u postaji htjeli da se dogovorimo. Krim-policajac, taj inspektor koji je sve inicirao, ne znam mu ime, odveo me na razgovor. Rekao sam mu da je to prekomjerno postupanje i nezakonito lišavanje slobode bez ikakvog razloga. Nakon što sam rekao da ću dati sve u medije, on mi je rekao točno ovako: ‘Možda sam ja stvarno kriv, ali ti nisi trebao tako dizati ruke. Predložio mi je da ja odustanem od medija, a da će on pisati neki bez veze optužni prijedlog i onda na sudu za 2, 3 mjeseca reći da se ne sjeća što je bilo i nikome ništa. Ja sam mu odgovorio da neću odustati, da to mora izaći u medije zbog javnosti i drugih građana. Kad je vidio da ne odustajem, onda kreće konstrukcija. Zaprijetio mi je da će onda to drugačije ići i odvodi me kod svog šefa. Taj gospodin se miješa u postupanje svojih policajaca i pita me mogu li to sve zaboraviti, na što sam mu ja rekao da mogu ako mi se ovaj policajac, koji je započeo postupanje, ispriča te da ne može proći bez medija. Očito mu to mu to nije odgovaralo jer me vratio iza rešetaka. Sve skupa su me držali četiri i pol sata, sve bez vode i hrane “, u dahu je ispričao za Index Krešimir Vargašević.
Nad njime je upotrebljena sila pa ga je morali pregledati liječnici. U nalazu se navode vidljivi tragovi nasilnog vezivanja lisicama. Ispričao nam je još jedan zanimljiv detalj. U policiji su ga, kaže, alkotestirali čak tri puta. Sva tri puta je napuhao 0,0 promila.
“Cijelo to vrijeme nisu mi dali da nazovem suprugu i djecu, da ne brinu. Oko 14 sati me odvoze policajci na Prekršajni sud u Novom Zagrebu pred sutkinju, gdje sam čekao još oko sat i 15 minuta da ona završi prethodni predmet. Sutkinja mi je pročitala za što me terete i ostajem šokiran. Dakle, optužuju me da nisam imao osobnu i za ometanje javnog reda i mira te osobito drsko ponašanje prema policijskim službenicima. A osobito drski su bili oni i prekoračili su debelo svoje ovlasti, a da ne govorimo o nesrazmjeru postupanja s onim što se dogodilo i onime što je to prouzročilo. Bio sam šokiran jer sam slušao gomilu lažnih optužbi da sam ih vrijeđao, što nije istina, jedino što sam ih pitao omogućuje li im iskaznica HDZ-a takvo postupanje i da će saznati mediji. Sutkinja me pustila uz obrazloženje da sam bio uhapšen i da me mogla zadržati, ali da smatra da nema potrebe i da me pušta na slobodu”, kaže Vargašević.
Kako nam je rekao, kući je došao tek oko 16:45, nakon cjelodnevnog boravka u policiji i na sudu, i to sve jer je, negodujući zbog ponašanja u prometu dvojice policajaca u civilu, podignuo ruku.
“Dolazim kući i imam što vidjeti. Žena i djeca mi šokirani, plaču. Je li normalno da se krim-inspektori bave takvim stvarima, da radne i poštene ljude privode u lisicama, a kriminalce s rukom na ramenu? Ovaj inspektor, koji je postupao, potrošio je najmanje pet sati na naš račun, na nebitnu osobu, dok kriminalci šetaju slobodno. Ja sam zaštitar, inače radim i kao majstor. Možete misliti koji je meni šok to bio da me naglavačke guraju u auto. Bio sam u radnom odijelu, a oni me privode kao zadnjeg kriminalca”, potpuno je ogorčen Krešimir Vargašević onime što se u srijedu događalo u zagrebačkom naselju Rudeš, a onda i u policijskoj postaji na Črnomercu. O svemu je već jutros telefonski obavijestio Unutarnju kontrolu policije koja ga je, kaže, pozvala da dođe podnijeti službenu predstavku, što je u popodnevnim satima i učinio. Iskaz je davao dva sata, a, kako nam je rekao, ljudi koji su mu uzimali iskaz ostali su šokirani.
Krešimirovu priču potvrđuje i njegova susjeda s kojom smo razgovarali. Njen je identitet poznat redakciji, no zbog straha zamolila je da ostane anonimna.
“Vidjela sam što se dogodilo, sve osim samog početka. Vidjela sam u tom trenu kad je čovjek jadan bio spušten na zemlju. To je bilo prestrašno, taj prizor. Ja sam bila u kući kada sam čula da netko viče. Pitala sam supruga tko to viče, a on je rekao da pogledam. Kada sam vidjela da čovjek leži na podu prvo sam pomislila, ajme, netko je podletio pod auto. Istrčala sam van da pružim pomoć. Slabije vidim i tek kad sam stavila naočale vidjela sam da je to naš susjed. Ma prestrašno. Napali su čovjeka,dok je ležao na podu su mu ruku izvrnuli. Bilo je puno ljudi, ali svi su se bojali prići. Rekla sam mužu da je to naš susjed, da brzo dođe, da ga netko napada. On mi je rekao da ne idem tamo, da tko zna kakve su budale. Oni su njega spustili na zemlju, toliko je zapomagao, to je bilo prestrašno”, priča susjeda, svjedokinja događaja.
Tek su kasnije, dodaje, ona i njen suprug shvatili da je riječ o policajcima. Nije im jasno zašto bi se policija tako ponašala prema njihovom susjedu.
“To je naš susjed, radi i muči se da preživi, zašto bi njega policija tako napadala? Ugurali su ga u auto i već su krenuli, a onda su se odjednom vratili. Izletio je taj čovjek, uzeo bicikl i stavio ga uz rub susjedovog dvorišta. Uletio je opet u auto i samo su otišli. Nama ni tada još nije bilo jasno što se zapravo dogodilo. Prvo je došla njegova žena i pitala je li tu možda njen suprug. Onda smo joj ispričali što smo vidjeli. Žena je jadna slom živaca dobila. I ja sam stvarno potresena, i sad dok s vama pričam tresem se. Svaki put kad pogledam tu prokletu cestu, sjetim se te užasne scene. To ste trebali vidjeti, dvojica mu skvrčili ruke, on leži na podu. Mi smo mislili da su to neki razbojnici, tako su se ponašali. Ja sam baka i majka, mene je strah. Da se ovako u ovoj državi ponaša policija, ja to ne mogu vjerovati. Oni koji bi nas trebali braniti nas tuku”, rekla je Indexu na rubu suza susjeda, svjedokinja događaja.
Sve, čini se, ima i mnogo gore posljedice. Nije nam Krešimir Vargašević to odmah ispričao, ali u razgovoru se ispostavilo da je njegova majka koja živi u Osijeku, nakon što joj je Krešimirova supruga javila što se dogodilo, sinoć dobila moždani udar. Krešimir kaže da je po svemu sudeći ovo bilo okidač.
A što je bio okidač policajcima za sve ovo, još uvijek nije jasno. “Index” je još jutros poslao upit Policijskoj upravi zagrebačkoj o ovom slučaju, ali do objave ovog članka nisu odgovorili. Njihov ćemo odgovor objaviti kada ga dobijemo.
