Ovo za “Kurir” otkriva Dragiša Ivelja, pisac i jedan od Titovih tajnih agenata, kojeg je služba angažovala čak i dok je predsjednik ležao u ljubljanskoj bolnici, gdje je i umro.
Kada je Tito umro, cijela država je ostala u nevjerici i žalosti. U organizaciji sahrane učestvovao je i Ivelja, tako da su on i saradnici znali detalje koji i danas izazivaju kontroverze.
“Prilikom sahrane pojavili su se problemi s mermernom pločom za grob, koja je bila teška čak 12 tona, što je bilo vrlo teško pomjerati tokom sahrane. Zamjenjena je lakšom pločom, od devet tona, ali je i ona bila preteška. Tada je među vrlo ozbiljnim ljudima počela da provejava informacija da Tito nije sahranjen na dan njegove sahrane, već sljedećeg jutra. Na kom mjestu, ja ne znam, kao što ne zna niko od kolega. To je ostala misterija i sve ovo su sumnje, a ne tvrdnje”, priča Ivelja za “Kurir”.
On se prisjeća i vremena kada je radio kao agent za službe vojne i državne bezbjednosti dok se Tito borio s teškom bolešću.
“Kada se Tito razbolio, određene strukture su mu predložile da iz Beograda pređe na liječenje u Ljubljanu, i to vjerovatno zato što su neke zapadne službe imale interes da bude što bliže granici. Bio sam tamo na terenu oko tri mjeseca i tragao sam za svim informacijama iz bolnice. Saznali smo da su u isto vrijeme radile razne zapadne službe, slovenske, zatim italijanski karabinijeri. Svi oni su imali svoje ljude u bolnici, doktore, jednog laboranta, od kojih su dobijali sve informacije. Paralelno smo radili i mi. Od svih informacija sklapali smo cjelinu”, priča Ivelja, koji je svoje agentske aktivnosti opisao u knjizi “Relja – avanture Titovog špijuna”.
Kada je Josip Broz kretao iz Beograda u bolnicu u Ljubljanu, on je poveo i svoje najodanije i najstručnije doktore.
“S njim su krenuli beogradski doktori. Njegov kardiolog je bio dr Kičić, to je deda glumca Gordana Kičića. On mu je bio lični doktor. Pored njega, poveo je još dva-tri doktora koji su bili s njim u Kliničkom centru u Ljubljani do posljednjih dana života”, kaže Ivelja.
