“Nije to najstrašnije. Uveče kad legnem da spavam, plašim se da se kuća ne sruši na nas”.
Ovim riječima osmogodišnji Marko Petrović iz Žitkovca kod Aleksinca u Srbiji opisuje tragične razmjere siromaštva u kojem odrasta sa bratom Milošem (6) i sestrama Marijom (14), Miljanom (13) i Ksenijom (2). Petoro dece živi sa roditeljima Sašom Petrovićem (48) i Bojanom Miladinović (40) u trošnoj čatmari od blata i pruća, staroj više od 100 godina, čije trule grede prijete da se obruše svakog trena, prenosi “Blic“.
Djetinjstvo im protiče u kući bez kupatila, toaleta, tekuće vode, bojlera, frižidera, bez ijedne igračke, u poklonjenoj garderobi i teškoj oskudici. Zbog duga od 8.000 dinara koji nisu imali da plate, struju nisu imali više od dvije godine, tako da je mali Marko upaljenu sijalicu prvi put vidio sa godinu i po dana.
“Nikada frižider nismo imali”
Kada govore o svom siromaštvu, djeca počinju tiho da plaču. Prvo najstarija Marija, odlična učenica VIII razreda OŠ “Vuk Karadžić” u Žitkovcu i dijete za primjer u svakom pogledu, a potom, krijući suze, oči rukama pokrivaju i njena mlađa braća i sestre.
“Dešava se da smo gladni. Ja sam se jednom zbog gladi i sunca onesvijestila dok sam se igrala u dvorištu kuće”, priča Marija.
Ona uprkos ekstremno teškim uslovima života, u dnevniku ima sve petice.
“Domaći pišem na koljenima jer nemam gdje”, priča Marija.
Porodica iz Aleksinca u Srbiji – Blic.rs
Miljana kaže da se dešava da ujutru kad ustanu nemaju šta da doručkuju.
“Odem u školu, pojedem užinu, pa kad se vratim kući opet sam gladna jer nema šta da se jede”, priča tiho djevojčica.
A mali Miloš mašta o igračkama. Bilo kakvim, jer nema nijednu.
“Imam samo dvije izbušene lopte kojima se igram sa bratom Markom. Mnogo volim tenisera Novaka Đokovića, ali nam TV ne radi, pa ne mogu da ga gledam kad igra. Volio bih da jednog dana kad porastem i ja budem teniser”, otkriva Miloš.
Seda za maleni sto na kojem ručaju. Imaju samo dvije stolice u kući. Pred Markom i njim je kesa suvog hljeba. Nemaju ni tanjire, jedu iz kese.
“Čiko, najviše volim da jedem “smoki”, ali mi to nemamo”, kaže nam uz širok, iskreni dečji osmijeh na licu.
Saša radi sve moguće sezonske poslove za dnevnicu od 500 do 1.000 dinara, ali sve odmah ode na hranu i troškove.
Marija je posebno tužna jer još ne zna da li će moći da ode na matursku ekskurziju i proslavu mature.
“Nemam novac ni za proslavu ni za matursku haljinu, cipele, frizera…”, tužna je Marija.
Ona još uvek ne zna ni da li će ići na matursku ekskurziju.
Majka ima samo jedno oko, ali veliko srce
Porodica živi od 11.000 dečjeg dodatka i 21.000 dinara socijalne pomoći, što je nedovoljno i za osnovne potrebe. Majka djece Bojana je u saobraćajnom udesu prije 20 godina izgubila jedno oko, ali ima veliko srce. Odrasla je u domu za nezbrinutu djecu.
“Borimo se i ja i suprug da decu izvedemo na pravi put, da budu dobri ljudi. Nadam se da će makar moja deca jednog dana moći sama o sebi da se staraju i da im neće biti potrebna socijalna podrška”, kaže Bojana.
Kako da pomognete iz Srbije
Svi ljudi dobre volje koji žele da pomognu djeci mogu da pošalju SMS na humanitarni broj 2552 ili da uplate sredstva na dinarski tekući račun “Blic fondacije”: 2750010221949709 90 ili na devizne račune 10221949724 45 – za uplate u eurima; 10221949711 84 – za uplate u švicarskim francima i 10221949717 66 – za uplate u dolarima, Societe Generale Srbija, Beograd.
