Piše:Vedrana Maglajlija
U Njemačkoj trenutno svaka treća mlada osoba svoj glas daje zelenima, u Velikoj Britaniji osvojili su dvostruko više nego na prošlim evropskim izborima, dok su Francuskoj završili treći iza stranaka Marine Le Pen i Emmanuela Macrona, prenosi AJB.
Prošlog novembra, 16-godišnja Greta Thunberg počela je protest protiv klimatskih promjena ispred švedskog parlamenta. Danas je prate deseci hiljada učenika koji marširaju ulicama i pozivaju roditelje da na izborima glasaju za one koji će zaštiti okoliš.
Moželi li “zeleni val” – kako su analitičari opisali uspjeh ovih stranaka na proteklim izborima za Evropski parlament – preplaviti i Balkan?
Može li se zamisliti situacija u kojoj građani u regiji na izbornim listićima zaokružuju zelene stranke i njihove kandidate pored tradicionalnih partija koje se smijenjuju na vlasti od uvođenja višestranačkog sistema ili smo daleko od takvog scenarija?
“Zeleni u politici trče maraton, oni nisu za prečice i sprintove koje obično koriste populisti. Obzirom na važnost klimatskih promjena koje su u centru politike zelenih, vrlo skoro one će u dobrom dijelu Europe postati stranke društvene većine”, objašnjava Vedran Horvat, izvršni direktor Instituta za političku ekologiju iz Hrvatske.
On kaže da ne treba zaboraviti da se uspjeh zelenih u Evropi nije desio preko noći niti je iznenadan. To je rezultat nekoliko decenija djelovanja u velikom broju zemalja Zapadne Evrope u kojima se od sedamdesetih godina prošlog stoljeća razvijao zeleni politički pokret.
“To je ujedno i nagrada za upornu i konzistentnu politiku oko tema zaštite okoliša, društvene pravde i građanskih sloboda koju su sa usponima i padovima provodili, sve šira javnost to prepoznaje i budućnost je na strani zelenih stranaka”, ističe.
‘I pitanje pomirenja je zelena politika’
Goran Čabradi, predsjednik Zelene stranke u Srbiji koja ima dva poslanička mjesta u Skupštini, potvrđuje da je uspjeh ovakvih politika dugotrajan proces.
U regiji, kaže, osim u Srbiji, Makedoniji i Hrvatskoj, nema ozbiljnijih zelenih stranka.
“Prvo, postoji velika zabluda u regionu kod naših ljudi da su zeleni samo ekološke partije, ne shvataju da su zelene politike mnogo šire od toga i da se bave socijalnim pitanjima, regionalnim pomirenjem, nenasiljem, da su to sve politike koje su zelene koliko i ekologija i mislim da tu treba raditi na edukaciji građana. Kada oni prepoznaju širinu tih politika i zeleni će da ojačaju”, ističe Čabradi.
Za ove stranke i njihove politike nije lako biti u centru pažnje javnosti, pored tradicionalnih stranka koje obično imaju i medije naklonjene njima. Također, njihovi predstavnici ne daju bombastične izjave koje bi namamile čitanost i gledanost.
“Mi smo u Srbiji samostalni u parlamentu, ali to je i dalje borba, stisnuti smo što se tiče medija, pošto ne vičemo ni za vlasti ni protiv njih, guramo svoju politiku, teško je dobiti prostor i u medijima koji su pod kontrolom vlasti, a i u medijima koji su isključivoj naklonjeni opoziciji.”
Uspjeh zelenih u Hrvatskoj
Čabradi od regionalnih stranaka ističe uspjeh stranke ORaH u Hrvatskoj koja je prije tri godine bila treća stranka po snazi iza tradicionalno velikih partija kao što su HDZ i SDP.
Kontaktirali smo nekadašnju predsjednicu ove stranke Mirelu Holy, koja nažalost nije bila u prilici da govori o ovoj temi.
“Negde postoje neke zelene partijice sa jednim čovekom koje pokušavaju da rade. Recimo, ORaH je imao veliku organizaciju pa je to sada palo. U Makedoniji postoje korektna zelena stranka i to je to. U BiH ne postoji – pokušavao sam sa nekim ljudima ostvariti saradnju, ali onda vidite da tu nema ni organizacije ali ni zelene ideologije. Nije to ‘šišam travu i skupljam smeće’, zelene ideologije su da napravimo istorijska pomirenja naroda u regionu, da napravimo neku ekonomsku zajednicu. Ja tu vidim zelene politike, ali mi smo na Balkanu ostrašćeni i to je jedan veliki proces”, kaže Čabradi.
Horvat ističe da su u Istočnoj Evropi i na Balkanu zelene stranke daleko manje uspješne, i tek se trebaju “izvježbati”, jer su još uvijek u svojim formativnim godinama.
“Međutim, uspjeh koji je u Hrvatskoj na bivšim europskim izborima postigao ORaH, a na lokalnim izborima municipalistička platforma Zagreb je naš, govori u prilog tome da sve veći broj građana treba novi politički model baziran na više demokracije, ekologiji i solidarnosti. Taj eksperiment često košta puno vremena i podrazumijeva ponekad i poraze i padove, ali za one koji ga provedu do kraja sasvim sigurno znači pouzdanu i stabilnu političku opciju na koju se može računati.”
‘Promjena percepcije’
Što se tiče Evropske unije, zeleni u Francuskoj i Nemačkoj su postale treće partije po popularnosti. Buduća koalicija u Evropskom Parlamentu ne može više da bude sastavljena od narodnih i socijalističkih stranaka, već moraju pozvati najvjerovatnije liberale iz ALDE, a možda i Zelene.
Tu je pitanje i utvrđivanja političkih prioriteta oko vrijednosti koje će zahtijevati Liberali i Zeleni kao dvije grupacije bez kojih neće moći da se uspostavi nova struktura evropskih institucija.
Na pitanje da li će ovaj uspjeh biti podsticaj za zelene u regiji, Čabradi smatra da neki način hoće.
“Direktan neće, u smislu da će se to preliti i odraziti na birače u našem regionu, ali na indirektan način hoće, jer će svi dobiti neku informaciju zašto su zeleni bitni i to će ljudima ostati u glavi. Ne znači to da će oni sutra zaokružiti zelene na izborima, ali će se u njihovoj percepciji to promeniti.”
