“To je višeslojna priča. No, kako je govorio i Miroslav Krleža, o mrtvom treba govoriti onakav kakav je bio. Ono što je suština stvari jeste da Bulatović nije bio državnik, nije bio političar državničkog formata, već jedan najobičnija marioneta Slobodana Miloševića. Treba podsjetiti i da je bio velikosrbin i predsjednik tijela za odbranu Miloševićevog lika i djela, odnosno zločina i genocida kojeg je počinila Miloševićeva vojska u BiH, te Hrvatskoj i na Kosovu”, smatra Radončić.
Prema njegovim riječima, Bulatović je bio “mali čovjek” kojeg je zlo vrijeme izbacilo na poziciju predsjednika Crne Gore.
“Istorija bi, barem u Crnoj Gori, imala sasvim drugi tok da je on pobijedio 1997. godine u unutarpartijskom obračunu sa Milom Đukanovićem. Danas Crna Gora ne bi bila suverena država, ne bi bila u NATO-u, ne bi bila na pragu EU, već bi bila oblast poput Šumadije u Srbiji. Da se on pitao, Crna Gora sigurno ne bi bila ono što je danas”, podvukao je Radončić, prenosi “Radio Sarajevo“.
Na pitanje kako je Bulatović uticao na sudbinu BiH, imajući u vidu činjenicu da je najprije podržavao koncept samoopredjeljenja i uspostave novih država na prostorima bivše Jugoslavije, da bi kasnije snažno pristao uz Miloševića, kao i to da je podržavao agresiju na nezavisnu BiH, Radončić podsjeća da je Bulatović bio član vrhovne komade Miloševićeve državne tvorevine SR Jugoslavije.
“To je utvrdio haški tribunal. Da su Carla del Ponte i drugi tužioci Haškog tribunala radili svoj posao, Momir Bulatović ne bi umro kao slobodan čovjek u Crnoj Gori, već bi umro u ćeliji Haškog tribunalu! Jer je on aminovao sve ratne odluke Slobodoana Miloševiće i zločine JNA i kasnije Vojske SR Jugoslavije”, rekao je Radončić.
Momir Bulatović, preminuo je u 63. godini. Bulatović je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Podgorici i kasnije postao asistent na predmetu Politička ekonomija i stekao titulu magistra ekonomskih nauka. Politikom se bavio u omladinskoj i studentskoj organizaciji.
Izabran je 1989. godine za predsjednika Predsjedništva SK Crne Gore, a predsjednik Crne Gore postaje na prvim višestranačkim izborima 1990. godine. Poslije osam godina na čelu republike i sukoba u vrhu Demokratske partije socijalista, čiji je predsjednik bio od osnivanja, Bulatović gubi na predsjedničkim izborima od svog dotadašnjeg saradnika i premijera Crne Gore Mila Đukanovića.
Obojicu ih je predložila DPS, ali dva različita krila. Krilo sa Bulatovićevim pristalicama, zbog zabrane korištenja imena DPS biva prinuđeno da uzme novo ime — Socijalistička narodna partija. Ubrzo poslije smjene 1998. godine uslijedila je ponuda Slobodana Miloševića da sastavi kabinet na saveznom nivou gdje je Milošević tada bio predsjednik. Na ovom položaju Bulatović se zadržao nepune dvije godine.
