Isti standardi, međutim, nisu dovoljno snažan argument da se otpad odlaže u blizini nuklearne elektrane Krško u Sloveniji. Ta je lokacija, naime, blizu Zagreba, prenosi “Hayat“.
Sudeći prema još nepotvrđenim informacijama, upravo Trgovska gora “vodi” u utrci za lokaciju na kojoj će Hrvatska odlagati svoj nuklearni otpad. Druga mogućnost, prema kojoj bi Hrvatska sufinansirala gradnju zajedničkog odlagališta sa Slovenijom u mjestu Vrbina kraj nuklearne elektrane Krško, mnogo je manje izgledna. Konačna odluka mogla bi biti donesena u septembru, s obzirom na to da Hrvatskoj preostaje sve manje vremena za rješavanje ovog pitanja.
Hrvatska i Slovenija dijele električnu energiju proizvedenu u nuklearnoj elektrani Krško. Trebali bi tako podijeliti i nuklearni otpad te je Hrvatska dužna da do 2023. preuzme polovinu otpada koji je u ovoj elektrani nastajao u posljednje gotovo četiri decenije. Procjene govore da se radi o nešo više od 1.100 kubnih metara nisko i srednje radioaktivnog otpada uskladištenog u bačvama te nešto više od 600 krutih komada istrošenog goriva koji predstavljaju visokoradioaktivni otpad. Sav bi taj otpad trebao završiti u neposrednoj blizini naše države, oko 800 metara od granice.
– Niko nema razloga strahovati s obzirom na to da će realizacija tog projekta, ako do nje dođe, biti u skladu s najvišim ekološkim standardima – uvjeravao je nedavno javnost hrvatski ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić.
Ćorićevo uvjeravanje javnosti da “nema razloga strahovati” nema baš snažno pokriće, s obzirom na to da Hrvatska nije uradila studiju utjecaja na životnu sredinu. Poštivanje “najviših ekoloških standarda” također nije značajno ohrabrenje, s obzirom na to da poštivanje tih i još strožijih standarda u svijetu nisu rezultirali eliminiranjem negativnog utjecaja na okoliš. U krajnjem slučaju, jedan od ključnih argumenata zbog kojih Hrvatska ne želi zajednički sa Slovenijom odlagati otpad u Vrbini kraj nuklearne elektrane Krško je, tvrdi Želimir Veinović sa Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu, činjenica da je ta lokacija “unutar zagrebačkog vodonosnika”.
Nuklearni otpad u blizini podzemnih voda iz kojih se Zagreb napaja pitkom vodom argument je kojeg protiv odlagališta u Vrbini nudi i direktor Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost Saša Medaković. Kontaminiranje rijeke Une i vode koju koriste stanovnici BiH im, očigledno, nije relevantna opasnost.
Lokacija Trgovske gore je, upozoravaju stručnjaci, izrazito trusno područje sa podzemnim vodama, a u njenoj neposrednoj blizini protiče i rijeka Una. Odlaganje nuklearnog otpada na toj lokaciji bi, procjenjuje se, ugrozilo zdravlje oko 230.000 stanovnika, ali i egzistenciju mnogih od njih koji se bave poljoprivredom i turizmom. Uzimajući u obzir činjenicu da se Una ulijeva u Savu, potencijalna opasnost kontaminiranja te rijeke prijeti i mnogo širem području u odnosu na sjeverozapad BiH.
Nema sumnje da se “najviši ekološki standardi” primjenjuju i pri odlaganju nuklearnog otpada u, primjera radi, Velikoj Britaniji. Uprkos tome, u protekle dvije godine se u tamošnjem odlagalištu Sellafield dogodilo 25 slučajeva takozvanog probijanja sigurnosti. U svjetskoj javnosti je sredinom jula objavljena informacija o Sallafieldu kao “tempiranoj bombi goroj od Černobila”, a otpad u Sellafieldu stvara stepen radijacije od do 280 sieverta dnevno, što je 60 više od smrtonosne doze.
Na mogućnost odlaganja nuklearnog otpada kraj granice sa BiH je u aprilu ove godine upozorio europarlamentarac Jasenko Selimović (Švedska), a u odgovoru kojeg mu je dostavila Evropska komisija se ističe da države moraju rješavati pitanje odlaganja nuklearnog otpada u skladu sa međunarodnim obavezama te da je Hrvatska, u skladu sa Ugovorom o osnivanju Evropske zajednice za atomsku energiju (Euratom), dužna Evropskoj komisiji dostaviti informacije o planu za odlaganje otpada kako bi se utvrdilo može li provedba takvog plana uzrokovati radioaktivno onečišćenje vode, tla ili zračnog prostora druge države.
Studija utjecaja na životnu sredinu je, prema legislativi Evropske unije, ključni dokument za donošenje odluke o gradnji odlagališta. Takva studija, koju je Hrvatska “propustila” ponuditi, mora sadržavati kratkoročne i dugoročne rizike te procjenu radiološkog utjecaja na okoliš, stanovništvo i buduće generacije za normalne i vanredne situacije.
