Kako je ranije rekla u intervjuu za “CdM“, Ana je u četvrtom mjesecu trudnoće prvi put čula otkucaje srca bebe. Istog tog dana ljekari su joj saopštili strašnu dijagnozu – invazivni karcinom grlića materice.
U tom trenutku tumor joj je bio veličine oko tri centimetara, a mišljenja ljekara, bila su podijeljena. Neki su joj predlagali prekid trudnoće, imala je čak i konzilijarnu odluku za to, dok su joj drugi savjetovali da ipak može da izgura, barem do sedmog mjeseca.
Ana je za “Blic” tada ispričala zbog čega je odlučila da rodi uprkos suprotnim savjetima ljekara.
“Dugo smo pokušavali da dobijemo bebu i znam da većina doktora smatra moju odluku da izguram trudnoću sa karcinomom neodgovornom. Po prirodi nisam neodgovorna osoba, jer sam stalno išla na preglede. Čitave prošle godine imala sam sve uredne nalaze. Nažalost, ispalo je potpuno drugačije. Krajem februara, bila sam u četvrtom mjesecu, prvi put sam čula otkucaje srca moje bebe. Tada sam malo i prokrvarila, zbog čega su me zadržali u bolnici. Rađena mi je biopsija, razne analize i nakon toga saopštili su mi dijagnozu – invazivni karcinom grlića materice“, govorila je tada Ana.
“Moja dijagnoza je za sve bila ogroman šok. Nije lako kada to saznaš, pogotovu što kod karcinoma grlića postoje ranije faze koje mogu da se uoče. Kod mene je sve bilo preskočeno i došla sam u zadnju fazu bolesti. A pored svega toga bila sam i trudna. Dobrom voljom i pozitivnošću sam uspjela sve oko mene da ubijedim i da mi vjeruju da sve to mogu da izdržim. Možda je za nekog to ludost, ali za mene je to bio jedini način. Nisam imala dilemu“, tada je pričala Ana.
Nažalost, dvije godine kasnije, Ana je ipak uzgubila bitku sa zloćudnom bolešću, ali je iza sebe ostavila ono što joj je i bilo na prvom mjestu, svog sina Vukotu.
