Nakon više od desetljeća upornog rada i ljubavi prema prirodi pretvorio je napušteno, izolirano imanje nadomak Gledićkih planina, u čarobno jezero u koje su se nastanile biljke i životinje kojih ranije nije bilo.
Skrivena u šumi, u dolini između dva brda nalazi se Bobanova bara. Tako je zovu i prepoznaju mještani Levča. Međutim, u stvarnosti to je jezero od preko 80 ari, koje je Bernard Ljubas iz Rekovca prije 12 godina otkrio i počeo sređivati. Danas je to raj i za životinjski svijet i za ljude. Do jezera se stiže kroz šumu, piše “Agroklub“.
Okolo nema kuća, a okružuju ga livade koje mirišu na ljekovito bilje i vrzine prepune šipuraka, gloga, divljih kupina. S dvije strane jezera na uzvišicama su vidikovci s kojih se pruža pogled na Rekovac i ostatak Levačkog kraja. Nalazi se na nešto više od 420 metara nadmorske visine. To je ono što je priroda učinila na ovom mjestu.
Jezero, Velika Kruševica – Agroklub.rs
Prvi put procvjetali lokvanji
Bernard Ljubas kaže da je očistio tek jednu trećinu od trske. Počele su tada izlijetati divlje patke što mu je bio znak da je voda čista. Kada je raščistio taj prostor pojavila su se jata lasta, koje dolaze piti vodu, jer sada imaju otvorenu površinu vode.
“To je divota gledati kako u ogromnom broju u brišućem ljetu nadlijeću vodu. S druge strane, one navečer hvataju komarce pa svatko tko misli da u ovoj divljini nije moguće boraviti zbog njih, vara se. Onda su se pojavile barske kornjače u ogromnom broju.
Počele su dolaziti čaplje, kojih nikada prije nije bilo. Naselila se i mlakuša (barska koka), koje također nikada nije bilo u ovom kraju i izlegla je mlade, a ove godine prvi put su procvjetali i lokvanji. Poribio sam jezero i tako se stvorio jedan divan ekosistem, koji funkcionira sam za sebe”, priča Bernard Ljubas.
Vlasnici poklonili zemlju
Tako je Ljubas oživio nekada narušen ekosistem. A to je rezultat njegove radoznalosti. Prije nego što se doselio iz Bosne u majčin rodni kraj istraživao je i u literaturi pronašao podatke o tri jezera u okolini Rekovca. U stvarnosti postojalo je samo jedno, ali je slučajno s prijateljem naišao na ovu baru. Vlasnici zemlje nisu bili raspoloženi za prodaju, ali su mu je velikodušno ustupili, jer s močvarnim zemljištem ne mogu mnogo toga napraviti.
“Poklonili su mi taj komad zemlje i dozvolili da ga preuredim kako želim. Ubrzo sam za tek stotinjak eura kupio sklonište za stoku staru preko 150 godina i postavio je na obalu. Oni su shvatili moje dobre namjere. Ja samo želim spašavati prirodu, stvarati životinjama nove uvjete da se mogu razmnožavati i živjeti u svojim staništima. Sada je tu jedan novi svijet kojeg ranije nije ni bilo.
Korak po korak, iz dana u dan ovo uobličavam u jednu prelijepu oazu. Ovo je moj mali doprinos tezi da se vratimo prirodi, da je poštujemo i da shvatimo da bez nje nećemo opstati” kaže Ljubas.
Naše naravi u prirodi
Uz veliku ljubav prema prirodi uklopila se i Bernardova kreativnost i naklonost umjetnosti, s obzirom na to da je po zanimanju nastavnik likovnog. Tako su na jezeru nikli detalji koji dopunjuju, ali ne narušavaju sklad u kojem mogu uživati ljubitelji prirode. Ali, kaže Ljubas, pravi ljubitelji.
“Prošle godine sam ponudio ovo mjesto ribičima da mogu uživati za minimalnu naknadu koja je meni bila dovoljna da pokrijem troškove goriva da ih odvedem. Ali dogodilo se da su pokrali ribu. S druge strane, ima ljudi kojima ustupim ovo mjesto, ali onda cijeli naredni dan provedem skupljajući opuške i smeće koje su ostavili za sobom. Tako je ovo mjesto ostalo rezervirano samo za prijatelje i prave ljubitelje prirode. Imam namjeru i dalje ga sređivati, ali iskreno, za to treba novca”, kaže Ljubas.
Do tada Bernard uživa u vožnji čamcem po vlastitom jezeru. Uživa u jatama lasta i čvoraka koji tu provode noć, gleda kako bjelouške plivaju po vodi, završava poluotok kojeg s obalom povezuje mostić. Promatra obilje biljnog i životinjskog svijeta i uređuje svaki kutak obale. Na ovom mjestu nema struje, ali zato ima samoniklih jabuka koje obilato rađaju.
