Mišel Mišković je za “Kurir” ispričao svoju tešku životnu priču sa ciljem da pronađe nekog od rodbine ko bi mu rekao ko je zaista i kakva bila njegova majka.
– Nakon pedeset godina tajni saznao sam da je moja prava majka umrla kada sam se rodio, otpočinje svoju ispovijest Mišel, uzbuđen što mu se ponovo rodila nada da će saznati istinu.
Rodio se u Parizu u gradskom porodilištu naselja Pariz 12, i to kad je majka bila u šestom mjesecu trudnoće. Kada je on udahnuo svoj prvi dah, za njegovu biološku majku je bio njen posljednji. Još kao novorođenče, morao je hrabro da se bori i preživio je.
Danas shvata da mu je to bila samo prva teška bitka.
– Smješten sam u hraniteljsku francusku porodicu, gdje sam boravio dok je tamošnja socijalna služba pokušavala da stupi sa mojom rodbinom u kontakt kako bi me neko od njih usvojio. I dalje je misterija za mene zbog čega je moj otac odlučio da me se odrekne pri rođenju, nikada o tome nismo pričali, objašnjava svoje prve korake gospodin Mišković i dodaje:
– Nakon godinu i po dana, prihvatila me je očeva rođena sestra iz Niša koja me je neko vrijeme odgajala i koja je samo malo odgrnula veo tajne koji se obmotavao oko mene cijelog života, podseća se Mišel.
Nakon boravka kod tetke po ocu, Mišel Mišković, sa 2 i po godine završava kod babe po ocu u Crnoj Gori, odakle ga preuzimaju otac i, kako on u tom trenutku misli, majka i vode ga ponovo u Francusku.
– Uvijek sam sumnjao da se u mojoj porodici nešto čudno dešava, ali klupko je počelo da se odmotava nakon smrti moje polusestre, za koju sam tada mislio da mi je sestra. Pred cijelom familijom na sahrani moja majka, kasnije će se ispostaviti moja maćeha, je ridala i govorila: “Sve što sam imala, otišlo mi je!”, govori Mišel.
Tada je imao 27. godina i počeo je da ispituje, ali je tek sa punih 50 saznao sve ono što danas iznosi.
– Tetka iz Crne Gore povjerila je mojoj ženi da je moja prava majka umrla kad sam se rodio, sjeća se Mišel.
Vratio se u Crnu Goru vjerujući da će mu familija reći istinu. Ipak, saznao je još samo nekoliko stvari: majka mu je umrla po njegovom rođenju od posljedica udesa, zbog čega je i prijevremeno rođen. Njegov otac je nakon majčine smrti oženio njenu polusestru. Dakle, njegova maćeha je i njegova tetka. Prava Majka mu se prezivala Dragićević, od oca Vukašina, a živjeli su u mestu Zvečka kod Obrenovca. Majka mu je imala još tri rođene sestre za koje se ne zna “ni gdje su, ni šta su”.
Mišel, kojem se tetka-maćeha predstavljala kao majka, duboko vjeruje da je njegova prava majka bila jako dobra žena i želi da sazna što više može o njoj. U potrazi je za njenim sestrama, svojim pravim tetkama kako bi mu rekle istinu.
Pored toga, angažovao je advokate koji će se baviti njegovim porijeklom u legalnom smislu. Predao je gomilu dokumenata srpskoj ambasadi u Parizu, jer je ona zadužena za boravišne dozvole njegove, i prave, i lažne porodice.
– Razbolio sam se kada sam shvatio da sam cjo život proveo u takvoj laži, u tom upetljanom životu gdje se ne zna ko je kome šta, gdje nema ljubavi. Hteo bih da znam je li me mama željela, voljela. Ako neko zna išta o ovoj priči, neka mi javi. Želim da saznam bar kako se zove i gdje joj je grob, završava svoju tužnu ispovest Mišel.
Gospodin Mišković se trenutno nalazi u Podgorici. Bez obzira na sve bolesti koje je zaradio dok je tražio istinu, a samo jedna je slabovidost od dijabetesa, on nastavlja svoju borbu. Uskoro će put srpske ambasade u Francuskoj, čiji poziv čeka, ali se nada da će ga njegovi bliski u međuvremenu kontaktirati. Ističe to kao jedini razlog za iznošenje ličnog života u javnost.
