Luka je rođen sa paralizom jednog dijela lica i rascjepom nepca, davali su mu jedan posto šanse da će preživjeti, da bi se nakon godinu dana ispostavilo i da je gluvonem.
Uprkos svemu ovome, Luka je veseo dječak koji je pobijedio sva crna očekivanja, a njegova borba bi bila mnogo lakša da može da spava kao i svi – zatvorenih očiju.
Njegova majka Sanja objašnjava da zbog toga što oči nikada do kraja ne može da zatvori, vid može trajno da mu propadne. Ipak, nije sve trebalo da bude tako.
Kako Sanja kaže, trudnoća je uredno vođena, svi pregledi su bili kako treba i ništa nije slutilo da će svoje treće dijete roditi u takvoj agoniji.
– Kako se približavao termin stalno sam odlazila u bolnicu na preglede i oni su me stalno vraćali kući. Značajno sam prešla i termin, a sam porođaj je dugo trajao, što nije bio slučaj sa prethodno dvoje djece. A onda je uslijedio šok – priča za “Blic” Sanja Kusovac.
Međutim, kako kaže ova majka, od tog trenutka kreće njihova borba. Luka je udahnuo plodovu vodu, i nakon dugog Sanjinog insistiranja, kada ga je vidjela, primjetio se rascjep usne, oko koje je potpuno zatvoreno i asimetričnost lica.
Tada su nju i njenog bivšeg supruga uvjeravali da dijete nije kritično, ali da treba da ga zadrže na neonatologiji, da ga prate. Ipak, to se ubrzo promijenilo.
– Ujutru je bivši suprug otišao da ga obiđe, odmah su mu rekli da su srećni što je noć preživio, da mu je puls bio 60, a trebalo je 120 do 150 otkucaja u minuti. Ta borba je trajala čitavih mjesec dana i on je pobijedio – priča Sanja Kusovac.
Ističe da za to vrijeme niko im konkretno nije objasno šta se desilo, već su vađenjem krvi utvrdili da je imao citomegalovirus koji je dobio od nje, o čemu je ljekari tokom trudnoće nisu obavijestili da ima.
To nije jedini trenutak kada je Luka pobijedio medicinu. Zbog pomenutog virusa svi ljekari su tvrdili da ovaj dječak biti “mentalno zaostao”, što se nije desilo.
– Doktorka koja ga je pregledala nakon saznanja za virus rekla mi je: “znate, vaše dijete će biti mentalno zaostalo”. To nikako nisam mogla da prihvatim, pa sam pozvala i psihologa da ga pregleda – navodi Sanja.
Dodaje i da su nakon pregleda obje bile zgranute kako je dječak lijepo reagovao i da je njegov jedini problem to što ne može da priča i čuje za šta su roditelji saznali tek nakon godinu dana kada su primjetili da ih dijete ne čuje i ne reaguje na njihova dozivanja.
Luka danas ide u školicu, igra se i druži sa svojim drugarima vrlo aktivno.
– Psiholog koji mu pomaže u razvoju kaže da je i natprosječno inteligentan. Ja sam majka i dvoje druge, starije djece, sina i ćerke koji se sa njim odlično slažu, pomažu koliko mogu i trude se da ne bude izopšten iz društva na bilo koji način – kaže ova samohrana majka koja dodaje da iako nije više sa svojim bivšim suprugom, on pomaže koliko je to u njegovoj moći, prvenstveno finansijski.
Sanjina primanja nisu dovoljna da pokriju sve troškove za njeno troje djece, budući da je podstanarka. Ona ima platu u firmi do Lukine pete godine, a u međuvremenu je pokušavala da radi i dodatne poslove, često i teške fizičke kojih se ne libi, ali koje ne može da radi na duge staze upravo zbog obaveza oko djece.
Što se tiče prognoza i mogućnosti liječenja malog Luke, njegova majka kaže da postoje različite operacije, ali da je većina u inostranstvu.
– Doktorica nas je upoznala sa mogućnošću da Luka počne da čuje komplikovanom operacijom preko mozga, ali me je i uplašila da bi ishod operacije mogao biti fatalan, što me je za sad zaustavilo u namjeri da se odlučim na to – priča Sanja i dodaje da za problem sa otvorenim očima lijek traže u jednoj operaciji koja se vrši u Njemačkoj, a tiče se presađivanja nerava sa butine na sporno mjesto.
Do tad, ova hrabra majka kaže da joj je najvažniji zadatak da ostane vesela i pozitivna kako zbog Luke, tako i zbog drugo dvoje djece.
– Svi me pitaju kako to da sam toliko vesela, na šta uvek kažem da se čovjek navikne na okolnosti i trudi se da ih preokrene u svoju korist. Nasmejana majka je uvijek od veće pomoći svom detetu od tužne i nervozne – zaključuje Sanja.
