“Zašto je ovo mom djetetu moralo da se desi, zašto je monstrum iskasapio mog anđela, moju jedinicu, moj ponos i uzdanicu? Nemam riječi da vam opišem kako se osjećam, tresem se već dva dana, oči od suza ne mogu da sklopim. Samo da moja Anđela bude dobro, da se oporavi, da zajedno izguramo i ovu veliku nevolju koja nas je zadesila“.
Ovo za “Novosti” priča Vera Simić, majka dvadesetdvogodišnje Anđele, koju je u noći između srijede i četvrtka u selu Pečenog kod Kraljeva (Srbija) izbo Aleksandar Todorović (26), a potom se objesio.
Teško ranjenu djevojku, koja je svirepo sedam puta ubodena nožem, najprije su zbrinuli ljekari Hitne pomoći, a potom je operisana u Opštoj bolnici “Studenica” u Kraljevu. Odatle je prevezena u kragujevački Kliničko-bolnički centar.
“Čula sam se telefonom sa kćerkom dok ju je sanitet vozio za Kragujevac. Valjda je i to neki dobar znak da će se uspešno oporaviti. Uplakana, upitala me je: ‘Mama, je l’ istina da se džukela obesila?’. Kratko sam joj odgovorila da jeste“, priča majka Vera i dodaje:
“Njih dvoje se nisu zabavljali, nije ona htjela ništa da ima sa njim, ali ju je taj Aleksandar proganjao, ucjenjivao je, iznuđivao novac, prijetio da će je ubiti. To mi je tek nedavno priznala“.
Prema njenim riječima, te kobne noći Anđela joj se telefonom javila nakon završenog posla u jednoj kraljevačkoj igraonici za djecu. Krenula je autobusom za Čukojevac, ali nije stigla do stanice gdje ju je majka čekala.
“Jedan dečko ju je u Kraljevu ispratio na taj posljednji autobus, koji u selo stiže oko 23 sata. Ali u autobusu je, na stanici na kojoj sam je čekala, nije bilo. Možda je izašla ranije, a taj monstrum ju je pratio. Najvjerovatnije ju je negdje usput presreo i nasilno odveo u Pečenog. Nije mi rekla da li je pokušao da je siluje. I dobro je što je sebi presudio, jer da to nije uradio, ja bih to učinila golim rukama“, plačući priča Vera Simić.
Dvadesetdvogodišnja Anđela završila je srednju Medicinsku školu u Kraljevu. Potom je, prema Verinim riječima, privremeno radila kao medicinska sestra u ovdašnjoj bolnici, staračkom domu u Vrnjačkoj Banji, Školi za osnovno i srednje obrazovanje djece sa posebnim potrebama, a posljednjih mjeseci i u igraonici za djecu.
“Radila je u igraonici četiri sata za 500 dinara, samo kako bi zaradila neku crkavicu za život. Ja nikakvih prihoda nemam, ostala sam bez posla u propalom ‘Kablaru’. U kući živimo Anđela, moj brat Dragan, moja nepokretna majka i ja. Nesreća uvijek udara na sirotinju“, dodaje Vera gledajući fotografiju svoje kćerke.
“Ljekari u Kraljevu su učinili sve da spase moju Anđelu, hvala im na tome. U Kragujevcu su mi rekli da mogu da dođem da je posjetim, samo još ne znam kako ću da odem. Ma, samo da mi ona bude dobro“, zaključuje Vera.
