– Sve me podsjeća na njega. Kad izađem na ulicu i vidim umrlicu mnogo mi je teško, plačem. Bilo gdje da stanem, svi pričaju o Despotu i žale ga. On je bio mnogo dobar, ali se puno mučio. Stariji me tješe da je njemu sada bolje, da ga ništa ne boli, ali meni je žao što ga više nema, što se nikada više nećemo družiti – kaže Luka.
A i to što su se igrali, napominje, bilo je u Despotovoj kući.
– Veoma rijetko smo izlazili napolje jer on nije mogao zbog bolova. Kad god me je zvao da dođem kod njega, ja sam odmah odlazio jer sam želio da budem sa njim. Svaki dan smo se dopisivali. Bio je vedar i spreman za šalu sve do prije mjesec dana kada se odjednom uozbiljio. Posljednji put kada sam došao kod njega da ga vidim otac i majka su ga spremali da krene u bolnicu – ispričao je za “Blic” najbolji drug dječaka leptira iz Bajine Bašte.
Despot je od rođenja bolovao od bulozne epidermolize, teške, rijetke i neizlječive bolesti kože kod nas znane kao ‘djeca leptiri’. Po tom zlu koje ga je pratilo cijelog kratkog života svi su ga znali kao ‘dječaka leptira’.
Bolest kože izazvala je slabljenje dječakovog srca zbog čega je danima bio bez svijesti. Dva puta su u petak ljekari reanimirali Despota, treći put kad mu je srce stalo nije bilo pomoći.
Za njim tuguje cijela Srbija. Valjda je ovaj dječak bio jedan od rijetkih koji je mogao da ujedini zemlju. Uspijevao je to u protekle četiri godine kada su čitaoci “Blica”, dirnuti sudbinom dječaka o kojoj su pisali, sa svih strana uplaćivali novac “Blic fondaciji” za njegovo liječenje. Mnogo, mnogo još humanitarnih akcija održano je za Despota. Prikupljeni novac njegova porodica je koristila za nabavku skupocjenih flastera kojima su previjane njegove rane.
– Obustavite prikupljanje pomoći. Neće trebati više. Hvala “Blic fondaciji”, hvala svima koji su ste nam pomagali sve ove godine. Zahvaljujući vama imala sam čime da previjam dijete i umanjim mu bolove – rekla je Sofija Lazić nakon što je saznala tužne vijesti.
