Takva odluka donesena je na sjednici Fakultetskog vijeća 25. septembra na prijedlog izv. prof. dr. sc. Ivana Milotića, koji će biti jedan od predavača tog izbornog kolegija na petoj godini studija (slika dolje).
Zanimljivo je da je za uvođenje kolegija glasalo 80-ak nastavnika i studenata, članova Vijeća, dok je suzdržano bilo samo troje profesora, piše “Index“.
Katolička agencija slavi: Raste broj odluka u kojima se hrvatski sudovi pozivaju na crkveno pravo
Kako navodi Wikipedija, kanonsko pravo označava zbir crkvenih zakona kojima se upravlja životom pojedinih crkava. U njegovu temelju stoje odredbe prvih sedam ekumenskih sabora koje su se nazivale kanonima. U Rimokatoličkoj Crkvi kanonsko pravo predstavlja zbir pravnih propisa što ih je donijela Crkva, a koji upravljaju životom vjernika u svijetu te međucrkvenim odnosima i odnosima s vanjskim svijetom.
Očekivano, crkveni krugovi slave ovaj potez pa tako Informativna katolička agencija navodi kako u Hrvatskoj posljednjih godina ionako “postupno raste broj odluka u kojima se hrvatski sudovi pozivaju na crkveno pravo, a time i interes za njim”.
No kritičari ističu da je on korak unatrag, u 19. stoljeće, a ne napredak koji treba pozdravljati te da je svako pozivanje na kanonsko pravo u pravosudnom sustavu u biti protuzakonito.
Odvjetnik Vujasin: “U 34-godišnjoj praksi nisam naišao da bi itko primjenjivao kanonsko pravo”
Odvjetnik Zoran Vujasin, nekadašnji voditelj odjela za gospodarski kriminalitet i zamjenik državnog odvjetnika, pita se koji je smisao takvog poteza i što je sljedeće.
“Ja sam po vokaciji i odgoju krivičar koji se bavi trgovačkim pravom, no u 34-godišnjoj praksi ne sjećam se da sam igdje, u civilnom, trgovačkom ili obiteljskom pravu, a osobito u kaznenom, naišao da bi itko primjenjivao kanonsko pravo”, rekao je za Index Vujasin.
“Ne znam ni u čemu bi se netko u pravosudnom sustavu pozivao na kanonsko pravo. Što sljedeće očekujemo? Mučenje prije spaljivanja vještica? Karikiram, jer to nije sastavni dio kanonskog prava, no možda bi moglo biti sljedeći korak”, navodi Vujasin.
Uporno infiltriranje crkvenih struktura u obrazovanje
Smatra da je ovaj potez u biti samo nastavak upornog infiltriranja crkvenih krugova i crkvenih fakulteta s njihovom vjerskom politikom u civilne strukture obrazovnog društva pod maskom demokracije. Vjeronauk je već ušao u vrtiće i škole, a na redu je osvajanje fakulteta.
“To je samo nastavak zloupotrebe demokracije i demokratskih zasada u Hrvatskoj. Pogledajte pokušaj ulaska na Filozofski fakultet, a potom i ulazak na Pravni. Pravni i Filozofski fakultet u prošlosti su bili dijelom jedinstvenog fakulteta koji je imao neke vjersko-filozofske tradicije. Kada biste današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu pripojili Filozofski i Pravni, dobili biste neki juridički fakultet, odnosno studije kakvi su postojali u 19. stoljeću. Dakle, ovo sigurno nije napredak u uvođenju širine u kulturu. Kakav je to ustupak, kome i zašto, ne znam, no to je svakako nastavak zloupotrebe demokracije”, odlučan je Vujasin.
Dok razvijena Europa ide u jednom smjeru, mi idemo u suprotnom
Na Pravnom fakultetu ne vide ništa sporno u pokretanju tog kolegija. Navode da je to samo jedan od 100 izbornih predmeta na njihovoj instituciji. Pritom tvrde da se kolegij neće baviti samo Vatikanskim ugovorima (slika dolje) pa smatraju da eventualno postojanje sličnog sadržaja u drugim kolegijima ne predstavlja smetnju zbog koje ovaj kolegij ne bi trebao biti uveden.
U odgovoru na naša pitanja, koji potpisuje dekan prof. dr. sc. Igor Gliha, kažu da ne smatraju da su pozitivni hrvatski propisi manjkavi na način da bi ih bilo potrebno “nadopunjavati” kanonskim pravom. Međutim, ističu da je notorna činjenica da se na našem i svim drugim relevantnim pravnim fakultetima u Europi i svijetu izučavaju brojni sadržaji koji nisu strogo pozitivnopravni te da se kanonsko pravo poučava na brojnim sekularnim institucijama, što potkrepljuju popisom od nekoliko desetaka fakulteta, instituta i sveučilišta.
“Primjerice, u Italiji postoje brojni fakulteti koji imaju predmet kanonsko pravo (diritto canonico) i/ili crkveno pravo (diritto ecclesiastico) te u svojoj biti obuhvaća materije iz jednog i drugoga navedenog područja”, stoji u odgovoru koji smo dobili.
Kanonsko pravo uči se uglavnom na institucijama s vjerskim predznakom
No pritom propuštaju uočiti da brojne od navedenih institucija na spisku imaju vjerski predznak, da su to nerijetko instituti pri sveučilištima, a ne fakulteti, ili pak da imaju stoljetnu tradiciju poučavanja kanonskog prava iz vremena kada su se svjetovno i crkveno pravo snažnije ispreplitali. Naime, u razvijenoj Europi uglavnom nije trend da se kanonsko pravo ponovno uvodi, nego naprotiv, da se postupno ukida na svjetovnim pravnim fakultetima.
Tako se, primjerice, na dekanovom popisu kao jedan od primjera navodi Institut za kanonsko pravo u Grazu.
No na našu provjeru, profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Grazu u Austriji prof. dr. sc. Wolfgang Benedek stvari je protumačio sasvim drugačije.
“Takav predmet ukinut je na mojem fakultetu još prije nekoliko desetljeća baš kao i Katedra za crkveno pravo. Predmet je premješten na Teološki fakultet, no ni na njemu nema neku važnu ulogu”, rekao je Benedek za “Index“.
Našu zamolbu da nam objasne što bi trebalo značiti da se hrvatski suci već danas, kako navodi Informativna katolička agencija (IKA), u svojoj sudskoj praksi pozivaju na kanonsko pravo, dekan Gliha nije htio komentirati, nego nam je predložio da se obratimo autorima te tvrdnje.
Na Pravu je sve više profesora povezanih s crkvenim organizacijama
U prilog tezi kako je na djelu klerikalno-konzervativna ofenziva na obrazovni sustav govore brojne činjenice o kojima su mediji učestalo pisali proteklih godina.
Dovoljno se prisjetiti samo nekoliko ključnih i medijski poznatijih: potpisivanje Vatikanskih ugovora kojima se Hrvatska dijelom odrekla suvereniteta jer su oni, kao međudržavni, iznad nacionalnog prava; uvođenje vjeronauka u škole i vrtiće; opstrukcije uvođenja suvremenog spolnog i građanskog odgoja te kurikularne reforme u škole; najava predsjednika Sinodalnog vijeća Hrvatske starokatoličke crkve i rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa da će na najveće hrvatsko sveučilište vratiti biblijske vrijednosti; neuspjeli pokušaj integracije Filozofskog fakulteta s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, uspješno preuzimanje Hrvatskih studija, pozivanje učenika i studenata na mise i vjerske ceremonije itd.
Bez svega navedenog, uvođenje kanonskog prava na Pravni fakultet možda bi se još i moglo tumačiti kao benigni pokušaj obogaćivanja studijskih sadržaja.
U priči o utjecaju klerikalno-konzervativnih snaga na Pravni fakultet znakovito je i to što su mnogi nastavnici i administrativno osoblje na njemu povezani s raznim crkvenim organizacijama i katoličkim laičkim institucijama, dok je istovremeno sve manje onih koji se o tome usuđuju otvoreno kritički govoriti.
Jake veze bivša dekanice Prava i obiteljaša
Primjerice, hrvatskoj je javnosti dobro poznata činjenica da je donedavna dekanica Prava prof. dr. sc. Dubravka Hrabar povezana s crkvenim strukturama, među ostalim i s klerikalnom udrugom U ime obitelji. Naslovnice je punila 2017., kada je sudjelovala u pokušajima guranja skandaloznog obiteljskog zakona. Među ostalim tada se u medijima adresirala i činjenica da je članica Centra za obnovu kulture, u kojem član Opusa Dei Stjepo Bartulica okuplja hrvatske konzervativce.
S Crkvom i Opusom Dei blizak je i prof. dr. sc. Marko Petrak, predstojnik katedre za rimsko pravo, koji je naveden kao jedan od nositelja budućeg kolegija. Na to jasno ukazuju njegove brojne aktivnosti od kojih ćemo ovdje za ilustraciju izdvojiti samo dvije: sudjelovanje na priredbi zatvaranja akademske godine 2013./2014. u Gradecu, učeničkom domu Opusa Dei za mladiće u Zagrebu, i sudjelovanje na Međunarodnom simpoziju crkvenih pravnika u Otočcu 2018.
Slično vrijedi i za Milotića, predlagatelja novog kolegija, koji se među ostalim navodi kao član pravne komisije Hrvatske biskupske konferencije, ali i za cijeli niz drugih profesora i djelatnika poput Aleksandre Korać Graovac, Vanje Ivana Savića, Stjepana Lice, Frane Staničića, Andreje Horić itd.
Predavanje na Pravu drži istarski svećenik koji je doktorirao kanonsko pravo
U takvoj konstelaciji ne iznenađuje ni nedavno predavanje koje je na Pravu održao vlč. Petar Popović, svećenik Porečke i Pulske biskupije, koji je u siječnju ove godine doktorirao kanonsko pravo na Papinskom sveučilištu Sveti Križ u Rimu s temom pravne domene naravnog zakona. Podsjetimo, ideja o naravnom zakonu, kao jednom od četiri zakona (vječni zakon, naravni zakon, ljudski, odnosno prolazni zakon i božanski zakon), sastavni je dio učenja svetog Tome Akvinskog.
Akvinski je smatrao da je naravni zakon ništa drugo do svjetlost intelekta koji je u čovjeka usadio Bog, a zahvaljujući kojem on zna što treba činiti, a što izbjegavati. Prema toj ideji, ljudski zakon propisuje vladar, a on je podređen vječnom i naravnom zakonu. Na njega se rado pozivaju hrvatski biskupi i konzervativci kada, primjerice, žele relativizirati i ograničiti prava istospolnih partnera na brak i njihovo pravo na posvajanje djece.
Kanonsko pravo otežava progon svećenika pedofila
U ovom kontekstu ne može se zanemariti činjenica da se upravo kanonsko pravo posljednjih nekoliko desetljeća nerijetko nalazilo na udaru kritičara načina na koji se Katolička crkva bavila problemom pedofilskih zločina u vlastitim redovima.
Primjerice, profesorica političkih znanosti i stručnjakinja za Katoličku crkvu Carolyn M. Warner s Arizona State Universityja u svojem osvrtu na pitanje “Zašto je toliko teško privesti pravdi svećenike zbog se*sualnog zlostavljanja?” u Conversationu tvrdi da je ključni problem u kanonskom pravu koje može mijenjati samo papa.
Prije svega treba imati na umu da do početka 18. stoljeća u zapadnoj misli nije ni postojao koncept djetinjstva. Djeca su se smatrala “malim odraslima” i bili su pokretna svojina roditelja. Ona su, doduše, bila zaštićena od se*sualnog zlostavljanja još u drevnom Rimu, međutim ta je zaštita uglavnom bila rezervirana za slobodnu djecu, a ne za robove, a bila je ponajprije motivirana društvenim redom koji je mogao biti narušen se*sualnim odnosima. Osim toga dob maloljetnosti i dob za zrelost, brak i umiranje u davnoj su prošlosti nastupali mnogo ranije nego danas.
Crkvi je u se*sualnom zlostavljanju djece bilo važno – kršenje celibata
Warner ističe da se se*sualno zlostavljanje nad djecom u kanonskom pravu doživljavalo kao grijeh više zbog se*sualnih prijestupa svećenika nego zbog zla koje se činilo djeci. U tom smislu zlostavljanje se procesuiralo u tajnosti unutar Crkve kao kršenje celibata na koji se svećenik zavjetovao.
Tijekom 19. i 20. stoljeća Crkva se našla u sučeljavanju sa sekularnim državnim vlastima koje su joj sve više osporavale suverenitet. S takvim razvojem situacije, se*sualno zlostavljanje još je više postajalo unutrašnja stvar Crkve.
Crkvena obaveza izbjegavanja skandala
Štoviše, Crkva je u kanon za svećenike uvela obavezu izbjegavanja skandala prema kojoj je grijeh činiti išta što bi moglo uzrokovati izbijanje skandala među vjernicima i dovesti ih u situaciju da griješe ili da preispituju svoju vjeru.
Za ilustraciju Warner tumači da bi biskup, ako bi obznanio da je neki župnik u njegovoj biskupiji spolno zlostavljao djecu, prema kanonskom pravu bio sukrivac za izbijanje skandala zajedno sa svećenikom jer bi naveo vjernike da posumnjaju u svoju vjeru.
U kontekstu navedenog nameće se pitanje hoće li u sklopu novog kolegija biti i kritičkih osvrta na ovaj ozbiljan problem.
Vujasin smatra da je zaštita pedofila pred pravnim sustavom zloupotreba kanonskog prava.
“Kanonsko pravo ustanovljeno je kao pravo zajednice da pruža zaštitu trećima od progona kralja. Ono je proizašlo iz povijesnog sraza u feudalnom društvu u kojem je bilo pitanje tko koga postavlja na vlast. Naime, ako je vlast od Boga, onda ju je Bog dao, a kako je papa jedini legitimni namjesnik Krista na Zemlji, onda je kraljevima on davao vlast. Imate jedan poznati detalj iz povijesti. Svaki kralj je prilikom krunjenja u posljednjem trenutku otimao krunu biskupu i sam si je stavljao na glavu jer, iako je vlast dobivao od Boga, nije mu je smio dati biskup, kako bi mogao biti samostalan. Samo engleski kralj to nije radio jer je on istovremeno bio i vrhovni namjesnik Boga na zemlji. Mislim da je zaštita pedofila zloupotreba kanonskog prava unutar crkvenih krugova. Oni se pred neznanjem okoline skrivaju iza kanonskog prava. Svećenici ne bi smjeli sami sebi suditi za krivična djela, već samo za vjerska. Budući da su uzurpirali kanonsko pravo i za krivična djela, pitam se – što je sljedeće? Hoće li nam se događati da ćemo, ako javno kažemo da ne vjerujemo u Boga, biti osuđivani na vješanje, na javno čerečenje, hoće li nam nakon smrti javno rezati glave i bacati u drugi grob? Ovo nisu izmišljotine. To su sve kazne iz srednjeg vijeka, a ja ne znam jesu li one prekrižene u zbornicima kanonskog prava. Nisam ga čitao jer mi je nebitno, no bojim se da bi moglo postati bitno”, kaže naš sugovornik.
Odvjetnik Vujasin: Kanonsko pravo ne bi trebalo biti predmet
Vujasin smatra da bi kanonsko pravo, ako netko već želi uvoditi novi kolegij, prije spadalo u opću povijest prava kao seminar, odnosno da bi bilo primjerenije da bude podrubrika neke knjige, a ne zaseban predmet.
“Ne vidim nikakvog razloga da to bude samostalan kolegij. Kanonsko pravo zapravo nije sastavni dio naše pravne tradicije. Naš zakonodavni sistem oslanjao se na neke druge tradicije. On je danas jako korumpiran anglosaksonskim pristupom u kaznenom pravu, dok je u drugim dijelovima ostao dosljedan kontinentalnom romanskom i germanskom pravu. Mi se danas još uvijek pozivamo na francuski građanski zakonik ‘Code civil’ i na austrijski ‘Opći građanski zakonik’ kao na temelje pravne povijesti legislative modernog buržoaskog vremena. Nakon toga u pravu nitko nije izmislio ništa novoga. Sve ostalo su finese i nadogradnje. Nažalost, u Hrvatskoj uz to imamo suludi zakonodavni stampedo koji zapravo neznanje, nesposobnost i dezorganiziranost rješava gomilama propisa. Ja tvrdim da je najveći dio naših postojećih propisa preuzet iz bivše države kao građanska tradicija reguliranja pravnih odnosa. Naime, kada ste ga očistili od nekih socijalističkih zasada, dobili ste najnormalnije građanske zakonike važeće posvuda u Europi. Trebalo je, doduše, donijeti zakon o trgovačkim društvima, iako je zakon o poduzećima bio puno bolji jer nije bio tako kompliciran i predimenzioniran. U njemu je danas regulirano i preregulirano sve i svašta. Mi smo nekada govorili da smo odlični pravnici jer smo imali stabilnu pravnu praksu i propise koji se nisu mijenjali desetljećima, pa i stoljećima. Englesko pravosuđe fantastično je upravo zato što se 300 godina u njemu ništa nije dogodilo. Promijenila su se samo imena sudaca jer su neki umrli”, kaže Vujasin.
Odvjetnik Vujasin: Primjenjivanje vjerskih normi na civilne odnose je pravni nazadak
Budući da će kanonsko pravo predavati redom gotovo svi nastavnici s Katedre za rimsko pravo, Vujasin ističe da ono u stvarnosti nema nikakve veze s rimskim pravom. “Uvreda je svrstati kanonsko pravo uz rimsko i uspoređivati ga s njim. Njihova jedina poveznica je činjenica da se Vatikan nalazi u Rimu.”
Upozorava da Hrvatska ima svoje zakone i pravila, što znači da je svako pozivanje na kanonsko pravo, koje spominje IKA, protuzakonito.
“Jedina pravna pravila koja su se pod tim nazivom primjenjivala još u SFRJ su pravila općeg građanskog zakonika Austrije u nekim dijelovima koji nisu bili regulirani do 1990-ih Zakonom o obaveznim odnosima. Primjer je ugovor o ortakluku. Postoji primjena pravnih pravila kada nešto nije regulirano zakonom. No to ne znači da zbog toga postoji potreba za poučavanjem kanonskog prava. To je kamuflaža kojom se želi dokazati potreba takve vjerske infiltracije u civilno društvo. Nema potreba za primjenom kanonskog prava. Primjenjivanje vjerskih normi na civilne odnose je pravni nazadak”, smatra Vujasin.
