Međutim, bh. javnost strahuje i od toga da bi ubica mogao ostati ne otkriven, kako se to često dešava sa policijskim istragama u Bosni i Hercegovini. Brojni (veliki) slučajevi nisu riješeni ni nakon godinu ili više godina od zločina, poput ubistva sarajevskih policajava Adisa Šehovića i Davora Vujinovića, jer istraga ni 12 mjeseci kasnije nije odmakla od onoga što je javnosti predočeno na samom početku – da su policajci prilikom patrole naišli na kradljivce vozila koji su ih usmrtili.
Istraga se i dalje vrti oko Srećka Trifkovića, Nedeljka Lizdeka, Stefana Samardžije i Miloša Obradova, koji su u pritvoru. Ali to je, za sada, sve što se zna…
Ubistvo Lane Bijedić, pak, u nekim elementima podsjeća na monstruozni slučaj iz Srbije, koji se desio prije pet godina, kada je tada 15-godišnja Tijana Jurić ubijena i naselju Bajmok.
Policija Srbije u startu se našla pred teško rješivim slučajem, a istraga je počela od noći kada je Tijana posjednji put viđena, međutim na mjestu zločina nije bilo vidljivih tragova. Tačnije, problem su napravili mještani, koji su sami u potrazi za nestalom djevojkom, koja je trajala nekoliko dana, nehotice uništili dokaze.
Na mjestu gdje je Tijana oteta pronađeni su njena patika i nokat, i to je bio prvi trag policije. Za medije je kasnije pojašnjeno kako je na osnovu ovih tragova počela potrega za ubicom, a ključ nu ulogu u tome igrale su “bazne stanice mobilne telefonije”.
– Dokazi su bili lošeg kvaliteta jer su ih mještani pomjerali i gazili. Tokom istrage više od 100 ljudi pozvano je na razgovor u policiju i tada su se pojavile prve indicije koje su ukazale na Dragana Đurića. Ubrzo smo na osnovu baznih stanica mobilne telefonije utvrdili da je kritične noći bio na mjestu zločina – objašnjeno je.
Potom se sistemom eliminacije Dragan Đurić, 34-godišnji mesar iz beogradskog naselja Surčin, našao među sumnjivim osobama. Policija ga je držala na oku nekoliko dana, ali njegovo ponašanje nije bilo neobično za normalnog čovjeka.
– Nije odavao utisak osobe koja je počinila tako gnusan zločin o kom bruji cijela zemlja, a zbunjivalo nas je i to što nikakvu vezu između njega i Tijane nismo uspjeli da pronađemo, odnosno bili smo sigurni da se nikada ranije nisu sreli – pojašnjeno je iz policije.
Ipak, istražitelji su bili gotovo sigurni da je upravo on otmičar, ali u tom trenutki nisu znali da li je djevojčica i dalje živa. Zbog toga ga nisu odmah uhapsili već su čekali da se otkrije i policiju odvede na mjesto za koje se vjerovalo da je čuva.
– Pošto je iz dana u dan živio normalno, odlučili smo da više ne čekamo i da ga uhapsimo. Bio je potpuno miran kad smo došli po njega na radno mjesto u klaonici. Ostao je miran čak i kad smo mu stavili lisice – ispričali su svojevremeno policijski izvori, piše “Depo“.
Kao što je poznato, Dragan Đurić je u policiji potom sve priznao i istražitelje odveo do mjesta gdje je zakopao Tijanino tijelo.
Pet godina nakon smrti djevojčice, Srbija je odlučila da će takve počinioce do kraja života zadržati iza rešetaka – 21. maja ove godine država je promijenila krivično zakonodavstvo i usvojila “Tijanin zakon”, odnosno uvela kaznu doživotnog zatvora za najteža djela, uključujući teško ubistvo, silovanje i obljubu djece, trudnica i nemoćnih osoba.
