Draganu Topalović, majku učenika L. Š. koji se, nakon pomenutog događaja, nalazi u KPZ kaže da L.Š. ima ozbiljan psihički ADHS poremećaj, navodi sremskomitrovački portal “SMP“.
“Samohrana sam majka sa troje djece, a pored Luke imam i dvije kćerke – bliznakinje. Nakon incidenta u školi svi se nalazimo na stubu srama. Ne znam kakvu krivicu snose moje kćerke od 11 godina da im se iz škole preporučuje da promijene sredinu, da im se prijeti silovanjem. Nikad nisam tražila finansijsku pomoć ni od koga, živimo od onoga što zaradim, a na Fejsbuku me nazivaju pro*titukom i najcrnjim pogrdnim imenima.
Kada je moj sin u pitanju, napominjem da on ima ADHS poremećaj, da se liječi već sedam godina. Tražili smo pomoć od svih nadležnih institucija u gradu, uključujući i Centar za socijalni rad, ali je nismo dobili. Naprotiv, umjesto pomoći desilo se da policijski inspektor (ime poznato redakciji), bez naloga upadne u naš stan i prebije Luku. Da li se tako liječi ADHS poremećaj?”
Mama maloljetnog L. Š. dalje govori:
“Nakon incidenta u školi, moj sin od 14 godina zatvoren je u ćeliji sa tri odrasla kažnjenika, suprotno Zakonu, po kojem se on, najhitnije znači ODMAH, upućuje u nadležnu ustanovu, a ne u zatvor za odrasle. Ukoliko je Centar za socijalni rad dao saglasnost da se maloletnik zatvori u KPZ, pokrenuću postupak protiv nadležne osobe u Centru.”
“Moj sin već desetak dana ne dobija terapiju, a svi iz medicinske struke znaju koliko to može biti opasno po njega. Ima suicidne pomisli. Govori mi da će se ubiti, da ne zaslužuje da živi na ovom svijetu. Kako je meni, kao njegovoj majci, neka se upitaju oni koji me nazivaju pro*titukom, a izdržavam svoju porodicu tako što čistim tuđe kuće i perem babe po Njemačkoj, da bi zaradila koji dinar i platila račune i druge obaveze, da moja djeca ne bi bila uskraćena za sve što imaju i druga djeca.
Moj sin ide u školu po posebnom programu, i nikad nije izbacivan iz škola, a razrede završava sa dobrim i vrlo dobrim uspjehom. Taj dan direktor je ušao u učionicu u toku časa i pitao ga zašto jede, iako mu je godinama dozvoljeno da jede na časovima. Poslije ga je odvukao u posebnu prostoriju medioteku, gdje nema kamera, uhvatio za vrat i počeo udarati. Kamere u školi su zabilježile kako njih dvojica ulaze u prostoriju medioteke. Imam medicinsku dokumentaciju koje potvrđuje da postoje ožiljci na vratu. Nakon toga, moj sin, reagujući shodno dijagnozi koji ima, odlazi po sic od bicikla i napada direktora.” – govori Dragana Topalović, majka okrivljenog maloletnika napominjujući da je njen sin sve to potvrdio na saslušanju pred sudom.
Inače, prvo saslušanje učenika L. Š. bilo je u utorak 22. oktobra, ali se direktor Đurić na njemu nije pojavio pod izgovorom da “nije psihički spreman”.
Neposredno prije tog saslušanja, oko 8 sati policija je upala u stan i izvršila pretres, ne zna se iz kog razloga.
Majka djeteta apeluje:
“Ja molim institucije ovog društva da nam pomognu, kao porodici čiji jedan član ima ovaj poremećaj, a ne da nas osuđuju i stavljaju na stub srama. Tražim samo stručnu medicinsku pomoć, da ne slušam svoje dijete od 14 godina da mi, u pritvorskoj jedinici govori: Mama, ja ovo više ne mogu da izdržim, dosta mi je ovih muka.”
Inače, Dragana je i prije slučaja u školi tražila od institucija sistema da pomognu i da dječaka prime na liječenje, međutim niko se nije odazvao na njen apel.
Umjesto rješavanja dječakovog problema, nadležni su prebacivali odgovornost sa jednih na druge. Možda upravo u tome leži uzrok onoga što se desilo u Osnovnoj školi ‘J. J. Zmaj’, navodi portal “SMP”.
Na portalu se takođe navodi da sa direktorom nisu stupili u kontakt, “cijeneći činjenicu da je do sada izbjegavao da se izjasni i pred javnošću i pred sudom”.
Šta je ADHS poremećaj?
Po rečima Dr. Aleksandre Kobialke-Novaković, ADHS poremećaj ima sljedeće simptome:
“Kod ADHS poremećaja koji ovaj dječak ima djeca ne mogu mirno da sjede, ne mogu da se igraju jer takvu djecu ne drži pažnja. Djeca su asocijalna i za poremećaj socijalizacije ne postoji lijek osim psihologije. Impulsivnost kod ovakve djece je takođe veoma teško liječiti jer se ne može dijete nakljukati bensedinima i ostaviti da spava cijeli dan. U liječenje ovakve djece moraju biti uključeni psiholog, jlekar, sociolog, porodica, nastavnici i institucije društva.”
ICD dijagnoza 92.0 znači da dijete ima kombinovani poremećaj socijalnog ponašanja i emocija. Karakteriše ga agresivno, disocijalno ponašanje sa simptomima depresije, straha, prinudne ideje, depersonilizacije i drugih emocionalnih poremećaja.
ADHS kao dijagnoza postoji od 1845 godine. Radi se o poremećaju pažnje i hiperaktivnosti. Osnovni je poremećaj ponašanja koji se javlja već u dobu malog djeteta, ali se jasno pokazuje u dobu školskog djeteta. Ovakva djeca se opisuju kao veoma ‘teška djeca’ ili vrišteće bebe ako su jako mala. Tri faktora kod ove djece su jasna: stalni nemir, stalna potreba za kretanjem i pokretanjem i smanjena pažnja.
Kao razlog nastanka ove bolesti navode se nasljedni faktori, konzumiranje alkohola i pušenje u trudnoći, nedostatak kiseonika za vrijeme porođaja, gubitak težine. Psihosocijalni faktori igraju veliku ulogu. Od okruženja djece sa ovim sindromom često zavisi uspjeh terapije. Naročito je naglašeno da ADHS nije posljedica lošeg vaspitanja!
Cilj terapije ponašanja i psihoterapije je da ova djeca imaju više samokontrole. Za inteligentnu djecu sa stabilnim porodičnim uslovima je prognoza bolja. Teška porodična situacija (samohrana majka, otac u zatvoru) djetetu ne pomaže. Jedno je sigurno, djetetu je potrebna pomoć, a ne osuda!
