Piše: Safet Mušić
Govor mržnje u medijima je prisutan više nego ikada, i to ne samo u tranzicijskim državama, već i u državama s demokratskom tradicijom te članicama Evropske unije. Ono što posebno zabrinjava demokratsku javnost u EU je sve više primjera da su mediji finansirani od države uključuju u širenje govora mržnje i laži u vijestima po nalogu desničarskih stranaka. U većini država u regioji ne postoji spremnost da se o ovoj temi raspravlja u parlamentima, a od država bivše Jugoslavije jedino u Sloveniji se pokušava direktno ukazati i reagirati na problem finansiranja govora mržnje od države.
Poznato je kroz historiju da desničarske stranke veliku ulogu u vlastitim strategijama daju upravo medijima, što se nije izmijenilo do danas. O tome medijski stručnjak iz Slovenije Domen Savič kaže:
“Budući da su mediji povezani s desničarskim parlamentarnim strankama preko ljudi koji rade kao medijski radnici (zapravo ih ne možete nazvati novinarima) i putem vlasničkih veza, oni imaju snažnu lokalnu političku podršku i zbog očiglednog političkog dogovora između desnice i takozvanih ljevičarskih političkih stranaka o kojima niko ne želi raspravljati“.
Govor mržnje finansiran državnim novcem
Od septembra 2018. godine vodi se javna kampanja protiv propagandnih medija u Sloveniji koji se direktno finansiraju od Ministarstva kulture i putem reklamnih proračuna državnih kompanija. Savič navodi primjer da je medijska kuća Nova24 TV bila nekoliko puta povezana sa propagandnom mrežom mađarskog premijera Viktora Orbana.
“Članci na ovoj stranici govore, naprimjer, da LGBT zajednica nema ljudska prava, lažu o izbjegličkoj situaciji, izmišljaju priče o njima, lažu o slovenskim policijskim aktivnostima, objavljuju globalno debitirane lažne vijesti… Njihove priče pobijaju Evropska komisija, slovenska policija, lokalne vlasti i drugi uvaženi izvori“, dodaje Savič.
Deutsche Welle je u izvještaju o govoru mržnje u hrvatskim medijima naglasio da sve do sada provedene analize društvenih netrpeljivosti vode prema politici, društvenim mrežama i taktičkim medijima desnice. A to je priča puno šira od Hrvatske, koja je u posljednje vrijeme zabilježila val antiimigrantskih lažnih vijesti, ali i sve otvorenije prozivanje novinara koji “nedovoljno hrvatski” izvještavaju.
O stanju u Bosni i Hercegovini Anesa Agović, novinarka i eksterni trener Agencije za državnu službu entiteta Federacija Bosne i Hercegovine za digitalne komunikacije, kaže: “Svjedočimo nizu primjera govora mržnje na medijima u Bosni i Hercegovini, a razočaravajuće je da se to kontinuirano dešava i na javnim TV servisima, uprkos rijetkim reakcijama nevladinih organizacija i blagim kaznama predviđenim za to. Ono što Bonu i Hercegovinu čini drugačijom od drugih država je to da političari koriste javni prostor za širenje govora mržnje, a mediji koje oni drže pod kontrolom prave vlastite programe i objavljuju laži u vijestima.”
“Još se sjećamo primjera iz juna 2018. godine i informacije u kojoj je navedeno da 150.000 migranata dolazi u Bosnu i Hercegovinu i da će dobiti bh. državljanstvo. Za takvu laž u vijestima niko nije odgovarao, a posljedice takvih laži u vijestima su dugotrajne i vidljive u javnom diskursu, kao i na lokalnom nivou, pa, naprimjer, sad imamo proteste pri određivanju lokacija za smještaj migranata“, rekla je Anesa Agović.
Govor mržnje preplavio je i Srbiju, pokazali su rezultati istraživanja objavljeni u decembru 2018. godine, a istraživanje su proveli Beogradski centar za ljudska prava i Centar za nove medije Liber, uz podršku Fonda za otvoreno društvo. Najviše govora mržnje zabilježeno je na B92, potom u Kuriru, dok su Blic i Informer imali isti broj vijesti koje su izazivale mržnju.
Slovenija ispred ostatka regije
Za stanje u Sloveniji Savič dalje pojašnjava: “Mislim da naša kampanja pokazuje da, unatoč činjenici da je Slovenija osnovala nekoliko (samo)regulatornih agencija u području masovnih medija i u tom je pogledu bolja od ostalih zemalja u regiji, još uvijek možemo vidjeti da interesi političkih stranaka pobjeđuju zakon i regulatorni okvir. Zapravo, u slučaju Nova24 TV možemo vidjeti potpuno zanemarivanje svih vidova medijske samoregulacije, od medijske inspekcije do ministarstva kulture, premijera, državnih poduzeća koja drže…”
“Gotovo se čini da postoji sporazum u cijelom političkom spektru da takav propagandni medij ima pravo na postojanje i pravo na javni novac. Jasno ću pojasniti – čini se da je jedini razlog što postoji takav propagandni medij je zato što postoji dogovor između desničarske stranke, koja je bila osnivač ovog medija, i ljevičarske stranke, koja je trenutno na vlasti u Sloveniji“, kaže Savič.
Nedovoljno je istraživanja u Bosni Hercegovini i u susjednim državama na temu finansiranja govora mržnje od državnih kompanija i učešća javnim servisera u širenju govora mržnje, navodi Agović. “Inače nam nedostaje istraživačkog novinarstva, ali je potrebna jača zaštita novinara-istraživača, kako bi bili sigurniji u svom radu.”
Također, navodi Agović, ne radi se ništa na polju kontrole vlasništva nad pojedinim medijima, naročito portalima. Često se ne može utvrditi ko je stvarni vlasnik ili ko je urednik određenog portala i obično ti portali nekontrolirano plasiraju govor mržnje u Bosni i Hercegovini.
Bojkot nekih oglašivača
U Sloveniji je, ipak, drugačije stanje, provode se istraživanja i kampanje, premijer se oglasi na prozivke, dobiju se odgovori na upite…. O poduzetim aktivnostima na rasvjetljavanju primjera državne finansijske podrške medijima koji šire govor mržnje Savič kaže: “Počeli smo prije gotovo godinu dana javnim obraćanjem kompanijama koje se oglašavaju na web stranicama medijske kuće Nova24 TV. Mnogo je privatnih kompanija uklonilo svoje oglase, ali ubrzo smo shvatili da državne kompanije (Telekom Slovenije, Petrol…) nastavljaju sa oglašavanjem, uprkos činjenici da sadržaj te web stranice očito krši njihova načela društvene odgovornosti.”
Ipak je došlo do uplitanja politike i blokiranja rasprave u slovenskom Parlamentu, što Savič pojašnjava:
“Podnijeli smo peticiju Parlamentu u oktobru 2018. godine, pozivajući na parlamentarnu raspravu oko teme finansiranja govora mržnje u javnim medijima. Već sutradan je peticija s našim osobnim podacima objavljena u desničarskim medijima.”
U novembru 2018. godine premijer Slovenije javno je izjavio da bi, prema njegovom mišljenju, državne kompanije trebale preispitati svoj stav i upitao ih da li “profit zaista tolerira netoleranciju?“. Ipak, niko nije obraćao pažnju na njegov poziv i oglašavanje se nastavlja do danas.
“Nekoliko lokalnih i stranih medija izvještavalo je o našoj kampanji, nakon godinu dana državne kompanije se još uvijek oglašavaju, a dalje propagandni mediji dobili su javna sredstva od Ministarstva kulture u junu 2019. godine, skoro godinu dana nakon početka naše kampanje“, naveo je Savič.
Pitali medije rade li prikriveno oglašavanje
Sličnost Slovenije s državama Zapadnog Balkana vidljiva je u nekim metodama kao što su prijetnje, medijski linč, koje koriste pojedinci iz vlasti i ekstremisti.
Savič o tome navodi detalje: “Zapali smo u neke zaista bizarne situacije, u kojima smo, u jednom slučaju, prijavili medijskom inspektoru propagandni medij Nova24 TV zbog navodnog tajnog oglašavanja. Medijski inspektor je odlučio da je naš slučaj nevažeći na osnovu činjenice da je inspektor pitao optuženi medij da li oni ustvari rade prikriveno oglašavanje, a oni su odgovorili negativno. Da ne spominjemo da smo primali stalne prijetnje smrću, uvrede i druge oblike pritiska putem e-pošte, društvenih mreža i desničarskih medija.”
“Dopustite mi da budem jasan – slovenska Vlada trenutno finansira govor mržnje i propagandne medije vezane za režim Orbana direktno iz državnog proračuna i putem reklamnih proračuna državnih tvrtki. Svaka vlast, od predsjednika parlamenta, premijera i šefova nadležnih ministarstava, svjesna je te činjenice. A ipak se ništa ne radi na tome. Ovo je nacionalna sramota“, zaključuje Savič, piše “Al Jazeera“.
