– To je opcija koja se nudi na početku. Radi se prosječno 10 sati svaki dan, tijekom sedam mjeseci boravka na kruzeru, ali može iz dva dijela, 6 sati ujutro plus 4 sata popodne. Plaćena mi je hrana, a primat ću najmanje 3 puta više nego što bi u Crnoj Gori zaradio u svojoj struci. Ono što je još važnije – nakon nekoliko godina rada, ako se pokažeš, možeš napredovati i doći do pozicije supervizora, gdje je plaća nekoliko hiljada eura – kaže Krivokapić za “Deutsche Welle“.
Istraživanje podgoričkog ureda britanske Vestminsterske zaklade objavljeno prošlog tjedna pokazalo je da čak 70 posto mladih razmišlja o odlasku iz Crne Gore. 14 posto već poduzima konkretne korake da to i učini.
Branka Ćalasan je diplomirana psihologinja. Profesorica psihologije iz Bara je i sistemski obiteljski terapeut, ali i pored svih tih kvalifikacija za nju nema stalnog posla u Crnoj Gori. I ona ozbiljno razmišlja o odlasku iz zemlje i aktivno radi na tome.
Crnu Goru već godinama napuštaju stručnjaci, a najslikovitiji je primjer liječnika kojih je otišlo 150, što je za zemlju od 600 tisuća stanovnika veliki broj.
Odlaze zbog nepotizma i veza
Krivokapić za “DW” kaže da je odlučio otići iz Crne Gore i potražiti posao u inozemstu jer je “ovdje izgubljena nada”.
– Institucije su zarobljene i okrenute uskim interesima elite. U inozemstvu postoji mogućnost slobode izbora i šansa da se natječete na tržištu, dok u Crnoj Gori postoji ‘rođačka ekonomija’, gdje sve konce u društvu vuče vladajuća stranka – tvrdi Krivokapić.
Promijenio je nekoliko poslova u privatnim tvrtkama, ali tvrdi da nije mogao naći stalno zaposlenje u svojoj struci jer se u Crnoj Gori, čak i u privatnom sektoru, ljudi zapošljavaju po sistemu “usluga za uslugu”.
– Do posla se ovdje isključivo dolazi preko stranačkih, rodbinskih ili kumovskih veza ili tako što nekome učinite neku usluga, pa vam on u svojoj firmi zaposli nekog iz obitelji. Dakle, tu nema tržišnih odnosa gdje se gledaju produktivnost i efikasnost, nego su na djelu neki potpuno drugi parametri – smatra Krivokapić.
I istraživanje Vestminsterske zaklade došlo je do poraznog podatka da bi svaka treća mlada osoba u Crnoj Gori glasala iz koristi, odnosno za stranku s čijom se politikom ne slaže, samo ako bi tako dobila posao. I to pokazuje dubinu problema nezaposlenosti mladih. Podaci Eurostata iz lipnja ove godine pokazuju da ona u Crnoj Gori iznosi 27,5 posto, što je mnogo više od opće stope nezaposlenosti, koja je oko 15 posto.
Vlada je posljednjih godina počela ulagati veliki novac kako bi stimulirala mlade da pokrenu vlastiti biznis, ali Ćalasan smatra da se država načelno neodgovorno ponaša prema problemu odljeva mladih i stručnjaka u inozemstvo.
– Vlada sustav nepotizma u kojem ako nemate osobu koju možete pozvati za nešto, ne možete ni u čemu ni uspjeti. Ovdje je ljudsko dostojanstvo ugroženo i povjerenje u institucije izgubljeno pa se i kriza mora rješavati sustavno – smatra Ćalasan.
Odlaze i jer država ne priznaje njihove kompetencije
Ćalasan je godinama radila u barskoj Gimnaziji, ali to je bilo uvijek privremeno i nije uspjela dobiti stalno zaposlenje. S druge strane, njezin problem je i što u Crnoj Gori privatna psihološka praksa nije prepoznata kao posebna profesija.
– U sustavu to nije uređeno pa sam na više nivoa dobila poruku da to ovoj državi nije potrebno. Imam kompetencije, ali ne vidim prostor gdje bih mogla iskoristiti svoje potencijale – kaže Ćalasan.
Zato je bila prisiljena sebi “izmisliti” posao pa je osnovala nevladinu organizaciju koja se zove Portret i koja se bavi psihološkim istraživanjem, edukacijom i savjetovanjem. Organizacija djeluje postoji već šest godina.
To nije dugoročno rješenje pa već godinama cijela njezina obitelj razmišlja o odlasku iz Crne Gore.
– Moj muž je akademski slikar i ima specifično zanimanje kao ja, tako da nama treba puno veće tržište da bismo mogli raditi. Ne vidimo perspektivu za sebe u Crnoj Gori. Ne mogu reći da smo nešto već pronašli u inozemstvu, ali aktivno radimo na tome i imamo nekoliko opcija – priča Ćalasan.
U inostranstvu puno više plaće
Jedan od glavnih razloga za odlazak na rad u inozemstvo je, naravno, puno bolja plaća. Prosječna mjesečna zarada u Crnoj Gori sporo raste i trenutno je na 517 eura pa je raditi na kruzeru isplativije.
– Tamo gdje odem bit ću znatno bolje plaćen nego ovdje. Upoznat ću nove ljude i vidjeti svet, tako da alternativa koja mi se nudi u Crnoj Gori nije ni približno dobra – kaže Krivokapić.
I Krivokapić i Ćalasan se slažu da je ovo problem ne samo Crne Gore već i čitave regije.
– Dolazi do egzodusa mladih. Prije 50 godina ljudi su odavde odlazili u Njemačku, ali to su bile većinom zanatlije ili fizički radnici. Danas odlaze visokoobrazovani kadrovi, tako da dolazi do tektonskih poremećaja na regionalnom tržištu. Nekada su ti radnici slali devizne doznake svojim obiteljima u domovina, a danas odlaze čitave obitelji, tako da će porezni sustavi ovih naših zemalja sve više ostajati bez novca – tvrdi Krivokapić.
Domovina – “tamo gdje vam je dobro”
Njemu nije žao što će napustiti domovinu, jer kaže da je domovina tamo gdje vam je dobro.
– U društvima koja su otvorenija i liberalnija postoji više šansi za napredak nego ovdje – jasan je mladić iz Herceg Novog.
I Ćalasan misli da neće zažaliti ako ode jer se već jednom vratila u Crnu Goru iz Srbije gdje je živjela 10 godina. Drugi put teško će se odlučiti na takav korak, ali žalosna je zbog nečeg drugog.
– Nekad se pitam: kako me ova država ne iskoristi jer želim raditi i imam kompetencije. Pitam se je li moguće da takvi ljudi ostanu bez mogućnosti da razviju svoje potencijale, a puno ih je, ja ih vidim i u svom okruženju – kaže Ćalasan.
Krivokapić poručuje svim mladim ljudima koji ne vide perspektivu u Crnoj Gori, da probaju prodati svoje znanje u inozemstvu: “Ako ste djeca tranzicijskih gubitnika, nemate što tražiti u ovoj zemlji. Nemojte svojim bivanjem ovdje hraniti one koji vas faktički ubijaju.”
Ćalasan, pak, ne želi slati poruku drugima da bježe iz Crne Gore. Tvrdi da se ne treba prepustiti beznađu i da svi trebaju raditi i nešto pokušati, bez obzira na okolnosti. Zato poručuje svima, pa i sebi, da nikad ne treba odustajati.
