Ljubiša Jovanović (40), Srđan Jovanović (34) i Žikica Veličković (18) poginuli su na licu mjesta. Teško su povrijeđeni vozač kombija Dejan Ristić (34), Stefan Velić (20), Boris Stanojević (32) i Milan Mihajlović (29), dok su sa lakšim povrijeđenama prošli Milanov otac Boško Mihajlović (53), njihov komšija Miroslav Miki Stojković (35), Goran Nikolić (41) i Igor Veličković (45), kome je sin poginuo u udesu. Veličković je, navodno, na lični zahtjev izašao iz bolnice Kliničkog centra u Nišu. On je vidno potresen i u suzama ispričao da je porijeklom sa Kosova i Metohije i da ga je zadesila neviđena tragedija. Četvorica njegovih kolega su u teškom stanju i nalaze se u Urgentnom centru KC Niš, piše “Blic“.
Boško i Milan Mihajlović, kao i Miki Stojković, u trenutku kada je na njihov kombi naletio kamion bili su ispred vozila. Njihov komšija iz naselja Grošnica, Srđan Jovanović, ostao je na mjestu mrtav.
Suprug Boško je dobro prošao, a naš sin je povrijedio nogu i glavu. Kako mi je suprug rekao, imao je operaciju. Pozvao me odmah nakon udesa i ispričao šta se dogodilo. Prvo što sam ga upitala bilo je šta mi je sa sinom jedincem – priča majka Radojka Mihajlović.
Radojka kaže da oni godinama poslom odlaze na teren, a da su iz njihovog naselja Grošnice, još dvojica muškaraca bili u kombiju.
Srđan Jovanović je poginuo na licu mjesta. Divan čovjek. Mnogo mi je ga je žao. Nisam znala gdje se nalazim kad sam saznala. Ostavio je suprugu i dvoje male djece. Strašno. Sa njima je bio i komšija Miki Stojković koji je povrijeđen. Imao je sreću da u trenutku udesa bude sa mojim sinom i suprugom ispred kombija. I on ima malu djecu. Kakav užas – priča Radojka sa nevjericom i suzama.
Boškov rođeni brat Živojin kaže da ih je spasila velika sreća jer su bili vani. On kaže da su veliki radnici, i da nisu birali poslove. Porodica im je uvijek na prvom mjestu.
– Boško je ranije radio u “Zastavi”, a sin je bio jedno vrijeme zaposlen u “Čistoći”. Ali, već neko vrijeme je na birou za nezaposlene. Morali su da se snalaze. Radili su za firmu svuda po Srbiji. Gdje god ima posla, išli su – priča Živojin.
