Gdje god je stigao, stigao je na plećima svoje majke, za koju kaže da je Majka hrabrost.
Olga je pronašla način da pomogne svom sinu, i u školu ga je nosila, a danas i u svojoj 77. godini ona ga prenosi do trema gdje Predrag ima drvorezbarsku radionicu. Sve što vidi on jedno rukom može i da napravi.
Život je njen poklonila meni, podijelila ga sa mnom – kaže Predrag.
Olga je za svog sina bila spremna i maljenska brda da pomjeri.
Četiri godine sam ga nosila u školu, i zimi, i ljeti – prisjeća se Olga.
Ni Predrag se nije predavao. Ispred trema rodne kuće smjestio je svoju drvorezbarsku radionicu. Tom zanatu okrenuo se prije 30 godina. Sve što vidi, Predrag od drveta može da napravi jednom rukom, a zanat je učio od starog stolara.
Malo sam zanat krao, a malo sam, čini mi se, i talenta imao u sebi. To nekako leži u meni, u nekom kutku. A i to jednostavno volim, pa mi vjerovatno zato i ide. Kad vidim da sam nešto završio, za mene je to uspjeh – skroman je Predrag.
Nijedna tehnika mu nije strana: od gravure, do dekupaža i pirografije. Svaki predmet koji izađe iz njegove radionice je novi podvig.
Sada, u kući staroj 120 godina, Predrag živi okružen stvarima koje je sam napravio.
