U serijalu FoNetovih razgovora Kosinus, Stojanović je ocijenio da se Kosova mnogo i ne tiče to da li će ga Srbija priznati ili neće, jer Kosovo igra fudbal kao samostalna država.
Stojanović je istakao i da je Kosovo zamalo ušlo na Evropsko prvenstvo u fudbalu, a kako je ocijenio, prije ili kasnije će ući.
“To nije nikakva šala, ja vam ozbiljno govorim, to nije ništa smješno”, pojašnjava Stojanović i dodaje da bi članstvo u UN eventualno bila stvar prestiža, a članstvo u FIFA-i je stvar novca.
Stojanović je primijetio i da se Kosovo Srba uopšte ne tiče, a naročito onih koji su na vlasti.
“Kaže se lažna država Kosovo, a ja kažem lažna tema Kosvo”, konstatuje Stojanović i dodaje da u tom kontekstu ni pitanje sporazum ili zamrznuti konflikt nije tema, niti dilema.
“Kosovo je država i više nikada neće biti u teritorijalnom sasatavu Srbije, osim ako ne dođe do nekog velikog svjetskog rata, pa će se desiti i neko veliko prekomponovanje”, smatra Stojanović.
Zbog toga i ne vidi šanse za kompromis.
“Ako je neko proglasio nezavisnost koju je priznalo tri od pet najvećih sila na svijetu, a nije ga priznao Nauru, tu nema kompromisa. Kompromis je moguć samo ako dođe sa kosovske strane, a odatle neće doći”, izričit je Stojanović.
On je mišljenja i da razgraničenje ne postoji kao opcija i tu ideju vidi kao izmišljotinu lokalnih političara, koju “tu i tamo gurne neki beznačajni američki zvaničnik”.
Reditelj smatra da nikome ne odgovaraju ni dijalog ni međunarodna konferencija i da je to pitanje izlišno.
On je podsjetio i da je bilo dijaloga, pa se ništa nije desilo.
“Samo neko radikalno rješenje koje bi neka od stana donijela na sto bi moglo biti osnov za rješenje. A ovo – da li će Kurti i Murti, ovaj ili onaj, ko će sa kim razgovarati, to je potpuno irelevantno”, ocijenio je Stojanović.
Kada je riječ o referendumu, on smatra da je to lijepa demokratska institucija u Švajcarskoj, dok ga u Srbiji vidi kao priliku da uz pitanje postavljeno na određeni način dobijete odgovor kakav želite.
Podsjeća i na referendum koji je održan pred bombardovanje i smatra da takvo izjašnjvanje građana u praksi nema veliku važnost.
Na Kosovu je kao reditelj režirao i postavljao predstave, a jedan od većih utisaka mu je bilo to da je crkva Bogorodice Ljeviške u Prizrenu bila u jako lošem stanju, ali je kafić u centru, koji se zvao “Vožd”, bio pun.
Bilo mu je neobično i to što je jedna od najvažnijih institucija kulture, poput Narodnog pozorišta, smještena u Gračanici, a ne u Kosovskoj Mitrovici, gdje ima najviše Srba.
On primijećuje da kultura na Kosovu nije u zadivljujućem stanju i ističe da je upravo kultura osnov ljudskosti i pismenosti i da bez nje ne postoji ni priča o Srbima na Kosovu.
“Ako Srbi na Kosovu budu zavisili od mafijaškog novca, neće dobro proći. Ako Srbi na Kosovu, kompromisno ili beskompromisno, na ovaj ili onaj način, budu ostvarili svoj kulturni identitet u punom kapacitetu, onda možda ima neke nade”, konstatovao je Stojanović.
“Ja volim da vjerujem da je ovo drugo po srijedi, ali me je, nažalost, stvarnost uvjeravala da tako nije”, zaključio je Stojanović, prenose vijesti.