Jadranom 50 godina plovi brod na kojem se život rađao, spašavao, ali i pratio na vječni počinak. Na njemu se smijalo, plakalo, radovalo, strijepilo i tugovalo, u njega su jedne dječji oči gledale kao u najdražu igračku. To su bile Robijeve oči. Njega više nema, ali njegova ljubav prema trajektu Lastovo ostala je duboko urezana u sjećanja njegovih najmilijih.
Dječak Robert Vrenko lani krajem aprila izgubio je bitku s teškom bolešću. Njegova porodica je otkrila koliko je Robi, kako su ga od milja zvali, uživao u brodovima, posebno u brodu Lastovo jer je on prkosio najvećim jadranskim olujama. Kada su svi ostali pramce čuvali u luci, Lastovo bi rezalo more.
Robert je uživao promatrajući ovaj brod po najvećoj južini kako se valja i nestaje pod valovima.
Porodica kaže da mu je zato bio i najdraži. Upravo ga je trajekt Lastovo posljednji puta i prevezao u Vela Luku na vječni počinak.
U spomen na ovog hrabrog dječaka, kojemu ni opaka bolest nije mogla skloniti osmijeh s lica kada bi ugledao ovaj brod, Lastovo je danas, za njegov 18. rođendan, gromoglasno zatrubilo pri ulasku u Vela Luku.
– Na mostu našeg trajekta postavili smo Robijevu sliku tako da će ga vidjeti svi koji budu gledali brod dok dolazi na mul u Vela Luci. Zatrubit će Robiju u pozdrav dok će morem uz brod plivati 18 karanfila. Lastovo ne zaboravlja svoje putnike – kaže Damir Jerkov, administrator Facebook stranice M/t Lastovo. Upravo je Jerkov povezao porodicu i kapetane Lastova i pomogao da se ostvari želja Robijeve porodice.
– Trajekt Lastovo je obilježio živote puno ljudi, a nas, Velolučana, Korčulana, Lastovčana pogotovo. Među svim tim životima i ljudima bio je i jedan mali dječak koji nije cijeli svoj život živio u Veloj Luci, ali su Luka i trajekti bili njegov život. Volio je sve trajekte ali Lastovo najviše. Jer je jedino on mogao voziti po vremenu koje je on najviše volio. Po najžešćoj južini. Uvik bi po najvećem nevremenu htio vani a mi veliki smo vikali na njega. Kad je upisao školu u Splitu, nije više bilo velikih da ga sputavaju pa bi izašao van i uživao u borbi Lastova sa valovima i vjetrom i vrištao od smijeha. Snimao je sve samo da nam pokaže i zaledi nam krv u žilama. Taj dječak je bio moj neput, druga polovina moje duše, koji je nažalost preminuo od karcinoma prije godinu i pol dana. I zadnji put u njegovu ga je Luku doveo trajekt. Moja molba jest; 19. decembra taj dječak bi napunio 18 godina.
Ukoliko ijednu liniju za Luku tog dana bude vozio Lastovo, bi li mogao bar jednom zatrubiti onu svoju moćnu trubu za tog dječaka? Vjerovatno molim previše i ako nije – moguće razumijem. Hvala u svakom slučaju. Lip pozdrav i mirno more – napisala je Robertova teta Marija za portal “Morski“.
