“Liječen je od svog poremećaja od malih nogu, prvoj djevojčici ošišao je kosu sa sedam godina, liječen na psihijatriji, odbijao da pije lijekove, ukućani su strahovali od njegove preke naravi, otrovao je pse da ne najavljuju njegov dolazak a majka se plašila i da je ne ubije!”
Ovo je samo dio onoga što su proživjeli Slavica i Duško Jovanović, roditelji Ninoslava Jovanovića (46) osuđivanog silovatelja djece koji je uhapšen 5. januara nakon 17 dana potrage zbog otmice i zlostavljanja djevojčice Monike K. (12). Roditelji ozloglašenog ‘Malčanskog berberina’, koji za razliku od sina u selu važe za vrijedne poljoprivrednike i uzorne ljude, otvorili su dušu i otkrili kroz kakav su pakao prolazili svih godina.
– Živ žal je mnogo težak. Ono, kad znaš da si ga zakopao, odeš na groblje, iskukaš i vratiš se… Bolje da su ga ubili. Otišli bi na groblje pa bi se iskukali, pa bi došli kući. A ovo… – širi ruke Slavica i hvata se za glavu.
Probleme sa Ninoslavom imaju cijelog života, sve su učinili da ga vrate na pravi put, ali bezuspješno.
– Od godinu dana života liječen je, pa je ležao dva puta u bolnici u Toponici. Problemi su počeli od petog razreda osnovne škole. Ode napravi prevare, nema ga po 10 dana, pa dođe. Dok vratimo dugove on bude miran pa opet ode, problemi su sa njim od kako se rodio. Borili smo se negdje do 14., 15. godine da mu dajemo lijekove. Kada sam ja prilikom usisavanja počela da nalazim lijekove po kući, on je tada otišao u aut. Nije htio da ih pije, stavi pod jezik i pljune – priča ona.
Odakle se Ninoslavu javila opsesija kosom i šišanjem – ne znaju, nikada im nije rekao. Prva epizoda koja je najavila njegovu izopačenost desila u kada je imao sedam, osam godina.
– Bio je dijete, prvi, drugi razred. Jetrva ima djevojčicu, žive u komšiluku, djeca su se igrala zajedno. I ona meni kaže: ‘Jao Slavice, tvoj Ninoslav mojoj kćerki recnuo kosu’. Mislili smo dječji nestašluk. Mi to nismo shvatile ozbiljno, recnuo joj kosu, gotovo, ništa. Ko je mogao da zna u šta će se pretvoriti. Prvi put kada je izdržao devet godina za silovanje, on je bio kući samo 45 dana, da bi opet napravio silovanje pa je izdržao 12 godina pa je izašao januara 2018. godine i oktobra je opet pritvoren. Od kako se rodio mi nemamo mira – i šećer sam dobila i pritisak. Sve smo radili i mučili se da mu stvorimo uslove za normalan život. Sve uslove je imao, samo nema u glavi. Od njega smo digli ruke, od njega ne može da bude ništa. Ostavio nam je samo traume, veli Slavica dok briše suze.
Ninoslav je po izlasku sa 12 godina duge robije, kratko bio u kući sa roditeljima a onda tražio da se odvoji “jer mu je trebao mir“. Roditelji su mu opremili drugu kuću koju imaju u selu, ali mira nije bilo.
Majka Slavica: “Ovaj će sada da me ubije”
– Od kako je izašao iz zatvora, nijedan dan nije bio miran. A titran je maksimalno. Mlađi sin Nebojša nigdje nije pošao bez njega, snaha kafu nije popila bez njega. Ako skine bluzu – odmah je perem. Doručak ga čeka svako jutro u 7 sati, ručak, večera… Tamo samo prespava. I sve mu nešto smetalo. Danas će da akne na jednog komšiju – “on me ogovarao, ja ću da ga ubijem, ja ću da ga zapalim”. Pa će sutra da akne na komšiku “ja ću da je ubijem”. Najviše je na jednog dečka ludovao što se druži sa sinom. Ja sam se plašila, pričao je da će da ga ubije. I kada ga vidim, pričala sam mu “pazi se molim te” – povjerava se Slavica.
Sredinom juna ove godine, uoči njegovog ‘nestanka’, počeo je da biva agresivan prema ukućanima. Zametao je svađe kako bi napravio alibi zbog odlaska od kuće.
– Namjerno je izazivao kavge da bi pobjegao. Ja samo plačem i šutim. Odemo na njivu, viče: ‘neću više da radim, neću da budem sluga’. Dođemo kući, nastavlja. Otišla sam uveče da hranim stoku kući gdje je on. On zvoca, ja sam samo plakala. Kada sam ušla sam u podrum da operem kofe, bio je na vratima. Okrenula sam se i sledila, imao je pogled kao na ovoj slici sad kada je uhapšen. Crn, modar, potkrvavio. Rekoh: ‘ovaj će sada da me ubije’. Sjetim se da imamo dva ulaza pa kao doviknem snahi ‘jao Martina što ne dolaziš, ne mogu ovo mlijeko da odnesem sama’. On se uplašio da ona ne naiđe i sjeo na stepenice. Ja sam bacila kofe, ni mlijeko ni ništa, izašla sam na kapiju. Kući sam počela da plačem, ušla sam kod snahe i kažem, od sutra ideš sa mnom kod stoke, ja više sama ne idem – sjeća se Slavica.
I kada je otišao od kuće, vraćao se da pravi štetu roditeljima.
– Jednog dana uveče ga nije bilo više. Onda je počeo da sve radi da naudi nama. Dođe noću i tuče krave. Sutradan ne možemo da ih pomuzemo, pobiće nas jer su naplašene. Onda on izmuze krave pa prospe mlijeko da nemamo čime da nahranimo telad. Imali smo dva šarplaninca tamo, oba je otrovao da ga ne odaju kad dolazi. Ovdje smo imali dva psa i njih je otrovao – sjeća se Slavica.
Pošto ga od 26. juna nije bilo kući, otac Duško, prijavio je nestanak policiji 6.jula.
– Ja sam lično prijavio njegov nestanak upravo da da ne bi nekom nedužnom djetetu ponovo naudio. Razlog je bio taj. Policija je dolazila, tražila ga. Ljudi su nas kontaktirali više puta i dolazili. Ali, krivična djela nije imao, nisu mogli da ga gone. Ne želimo nikome u životu u svijetu ovakvu muku. On je više proveo u zatvoru nego kući. Nas je bilo žao mnogo male Monike, mada njene roditelje ne poznajemo. Njima svaka čast, niko nam lošu riječ nije rekao. Nama je bilo drago kada je Monka pronađena poslije 12 dana. Bilo nam je mnogo teško, za njega nas više nije briga. Po meni zaslužuje najstrožiju kaznu, na turski način, to su vešala, dole kod spomenika, da bude primjer ostalima. Takav put je izabrao sam. Mogao je da bira. Uradili smo sve što je u našoj moći ali nije vrijedilo – veli Duško.
Otac Duško: Sve smo činili da se uklopi ali nije vrijedilo
I Duško ističe da su sve učinili da Ninoslava pokušaju da vrate na pravi put i da se uklopi u normalan život, ali nije vrijedilo.
– Mlađi sin je sve uradio da mu pomogne da se uklopi, nigdje nije pošao bez njega. Uveče dođemo sa posla, kupi se pivo, stavi se roštilj. On ga hitno zove da dođe da bi i on bio s nama, da pojede i popije, da se uklopi u društvo. Njegovi drugari su ga svi prihvatili, da bi bio čovjek. Međutim, on nije mogao da sastavi šest mjeseci bez zatvora. Nešto jače ima od njega – kategoričan je Duško.
Kuću su mu opremili kompletno, nadajući se da će ga to vratiti na pravi put.
– Sad da uđeš sve je kompletno opremljeno. I TV, zamrzivač, frižider, kupatilo opremljeno sve, radijator ima da ne loži. Voda renovirana u cijeloj kući, voda topola na sprat, u suturenu, sve je imao. Ali nije vrijedilo. Odnio je svu svoju garderobu iz kuće, a poslije je iznio i moje nove stvari. Imao sam nove majice pantalone, pošao sam kod ljekara, vidim kaiš bačen pored kreveta. Onda vidim da mi nema stvari, nemam nove pantalone, majice… Sve što je imao, sve je odnio. Policija je zvala sad kada je uhapšen da mu nosimo stvari, ja nisam htio ali su ljudi zamolili jer njegove stvari moraju na vještačenje. Odnio sam mu moje stvari da se obuče. Moje patike, pantalone, košulje majice – priča Duško.
Računali smiriće se kada je doveo ženu, ali džabe
Majka Svetlana se sjeća da su se nadali da će se Ninoslav popraviti kada je 2018. godine po izlasku iz zatvora doveo kući ženu sa kojom je planirao da živi.
– Mi smo je prihvatili svi. Mnogo je bila fina. Ja sam je pitala, kada smo bile same: ‘Jel te maltretira’. ‘Ne, kevo’, govorila je. ‘Jel te zlostavlja?’. „Ne kevo“. Pričala je, ‘kevo ne mora on da radi nigdje, ja ću da radim. On neka radi kući sa ćaletom i živjet ćemo lijepo’. Ono, vidjelo dijete da ima sve ovdej. Tamo je puna kuća, i pasulj i krompir, i luk i rakija i vino, i brašno, sve njemu bilo na raspolaganje. I sada je sve tamo. I dijete vidjelo da ima sve. Ali, džabe. Dva mjeseca su živjeli zajedno sa tom ženom, i ono kada je on uhapšen zbog toga što je radio preko društvenih mreža, ona je otišla – priča Svetlana, piše “Blic“.
