Tek rođenu bebu, u posteljici i sa pupčanom vrpcom, na sreću, našao je Slobodan Cvetković dok je šetao psa. Zvuk plača otkrio mu je uznemirujući prizor, nakon čega je odmah pozvao Hitnu pomoć i policiju. Iako je provela, prema tvrdnjama komšija, oko tri sata u kontejneru, beba je preživjela, a kada je pregledana u Univerzitetskoj dječjoj klinici u Tiršovoj, bila je dobrog opšteg stanja i bez povreda. Majka djeteta uhapšena je istog dana zbog teškog ubistva u pokušaju. Ona je priznala da se porodila u stanu bez nadzora doktora, a potom bebu stavila u kesu i bacila je u kontejner u blizini svog stana.
Ekipa “Blica” obišla je hraniteljsku porodicu u kojoj je mali Stefan smešten nekoliko sedmica nakon ovog događaja. Praznična atmosfera je u jeku, Stefan čas spava, čas plače jer ga muče zubići… Po kući sa lutkama u rukama trčkaraju i dvije djevojčice, jedna koja je sada smještena u ovoj porodici, i jedna koja je bila ranije…
Hraniteljka (ime zaštićeno) umiruje dječaka i započinje svoju priču.
“Zvali su me iz Doma za nezbrinutu decu i pitali me da li želim da ga uzmem i mi smo prihvatili. Vidjeli smo tu priču u novinama i znali smo o kome je riječ. Kada su ga donijeli, bio je mrvica od 2,6 kilograma. Previše sam emotivna osoba i prva reakcija kada su ga donijeli bila je takva da sam se isplakala zbog situacije kakva je bila. Kasnije je sve išlo glatko, on je dobra beba”, priča naša sagovornica.
Stefan je jedanaesto dijete koje je toplinu doma našao u ovoj porodici. Da budu hranitelji, ovi supružnici odlučili su se 2004. godine. Kako priča naša sagovornica, to je bio period kada je ona ostala bez posla, a njena dva sina i kćerka već odrasli, odselili se i stvorili svoje porodice. Od tada je njihova kuća puna dječje graje, a oni prezadovoljni…
“Nekoliko mjeseci nakon što smo aplicirali za hranitelje, došlo nam je prvo dijete. Djeca su kod nas u prosjeku oko dvije godine, nakon čega su bila usvojena ili su se vratila u svoje biološke porodice, a jedna djevojčica je bila kod nas punih devet godina. Svako dijete doživljavam posebno, na svoj način. Rastanci sa njima su teški, sa svakim djetetom ode i dio mene. Ali, sa svima smo u kontaktu i dalje, svi su nas zvali da bi nam čestitali Novu godinu, a i redovno dolaze u posjetu. Mi smo jedna velika porodica”, dodaje ona.
Stefanova priča je, dodaje ona, najteža od svih prethodnih sa kojima se susrela.
“Djeca su kod nas dolazila iz Zvečanske ili iz porodilišta. Dijete iz porodilišta doživljavamo kao svoje. Možda je sramota i reći, ali oni su meni iznad mojih unučića, jer moji unučići imaju svoje mame i tate, ima ko da ih pomazi, da ih zagrli, da ih razumije, a oni nemaju nikoga. Ako ih ja ne shvatim i ne razumijem, neće niko. Volim djecu i nenormalno se vežem za njih. Njima samo treba ljubav, a ovde ljubavi imaju napretek”, priča žena dok gleda fotografije mališana u stanu.
Srbijanski ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Zoran Đorđević posjetio je, treći put, malog Stefana i ovu porodicu i donio djeci poklone.
Đorđević je tom prilikom rekao za “Blic” da ukoliko neko želi da ostavi svoje dijete, nije način da ga ostavi na ulici, u kontejneru ili na drugom mjestu na kojem bi život djeteta mogao da se ugrozi.
“Postoje institucije kao što je to Centar za socijalni rad, zdravstvene ustanove, porodilišta i druga mjesta gdje dijete može da bude zbrinuto, a bez posljedica po osobu koja ga u tom slučaju ostavlja. Nažalost, postoje ljudi koji uzmu sebi za pravo da ne urade tako nešto, ali na našu sreću, ta djeca su jača i od takve sudbine. Ipak, ne znam kako će se jednog dana ta djeca da se osjećaju kada budu saznali na koji način su ostavljena i zarad njihovih života treba drugačije postupati”, kaže srbijanski ministar, dodajući da se sve zatim čini da napušteno dijete se smjesti u hraniteljsku porodicu, jer se to pokazalo kao najbolje.
