Prije nekoliko dana aktivisti s područja Neretve, na sprudovima njezina ušća uočili su ogromne količine izbačenih ljuštura periski.
Kosture velikih, srednjih, malih strogo zaštićenih životinja koje je južina istrgnula iz dna, i bacila van. U njima više nema života, vjerojatno ga nije bilo ni puno prije nego što su njihovi kosturi izišli na površinu, javlja “Slobodna Dalmacija“.
Prije nekoliko dana aktivisti s područja Neretve, na sprudovima njezina ušća uočili su ogromne količine izbačenih ljuštura periski.
Šta je sljedeće na redu? Niko ne zna, no svi potvrđuju da se zov smrti širi od juga, i trenutačno do područja sjeverno od Zadra i oko Pašmana, kao neke granične zone, tare i guta sve pred sobom. Ako se nastavi ovakvim tempom, na red će doći i Istra, u kojoj još uvijek buja morski život, piše Jutarnji.
“Došlo je vrime da nešto triba minjat. I vrime da je priroda učinila svoje. Periske nema do Dugog otoka. Zaroniš doli, a ono sve periske otvorenih ‘usta’, sve krepano. Od Lastova do Telaščice razglednica iz dubine mora je mučna i jadna. Šta se tiče spužve, tu i tamo se može nać još koja zdrava zona. Kako čujem tako je i u Tunisu, u cilom Mediteranu, sve je manje spužve, cijena joj zato raste. Ali nešto je ubija. Za periske san čuja da ih ruši nešto, ili bakterija ili parazit, ni doktori ne znaju šta je. Ja bi reka da je to od klime, od povećanja temperature mora”, veli jedan krapanjski ronilac.
Kako vrijeme teče, tako se zona napada na perisku polako širi prema sjeveru. Javljaju ljudi da je u Seget Vranjici iza Trogira, u Šašinoj vali, nastao pomor. Nekadašnje morsko polje puno jakih, zdravih periski pretvorilo se u crno podmorsko groblje. Oko Brača i Hvara supetarski spužvari iz obitelji Caglević više nemaju posla. “Sve je krepalo”, veli Ivan Caglević, tvrdeći da su spužve umrle, ali i da se priroda što se toga tiče ne obnavlja. “Bolest je to, bolest”, kaže Caglević.
“Svi govore o spužvama i periskama, a nitko ne spominje mušule. E mušule, školjke kunjke, dužine do desetak centimetara, sivozelene boje. U plićaku pa do petnaest metara dubine, više je nema, izumrla je skroz. To je zbog zatopljenja mora, jer se na dubini od 20 do 25 metara još može naći. Ona je prošla najgore od svih, krepala je. Ovo je katastrofa. Na još malo živih zdravih periski sam naletio oko Hvara, ima nešto lokaliteta di katastrofa još nije došla. Ja mislim da je problem u šporkoći mora, kanalizaciji koja ide direktno u more. I truje sve oko sebe. Dok toga nije bilo, ovakve katastrofe se nisu događale”, kaže iskusni spužvar.
Pomor spužve je, veli, kompletan. Krepalo je sve do Zadra. Na udaru se posebice našla glasovita spužva dalmata, najcjenjenija vrsta u spužvarskom svijetu, takozvana fina dalmatinska, po latinski Spongia officinalis. To je ona za kojom stranci luduju kada je vide, što se nudi kao hrvatski suvenir. Došlo je dotle da su hrvatski spužvari počeli razmišljati što i kako dalje.
A što je s Istrom, pitamo njihove najpoznatije perjanice? Nadaleko poznati umaški ribar Daniele Kolec kaže da su njihove morske livade prepune periski. Štoviše, nikada ih u toliko velikom broju nije bilo. Pucaju od zdravlja, snage. Isto kao i spužve. Kolec zna što se događa na jugu, čuje se s kolegama ribarima, upoznat je s pomorom spužava i periski. Pušta da struka kaže svoje mišljenje, no ipak smatra da ima nečega i u zagrijavanju mora. U činjenici da je u pravcu sjevera uvijek malo hladnije. Možda je to razlog ovim velikim promjenama u morskom ekosustavu.
“Ne znam. Ali znam da periski i spužava kod nas u Istri ima toliko da je to luda kuća. Ima i ostalih školjaka. Sve je O.K., promjena tu nema. Ali čujem od kolega da je jedna vrsta spužve, takozvana sumporača, za razliku od one koje su prije hvatali puna kisele tvari u sebi. Zna biti toliko kiseline da ljudi sada moraju nositi rukavice jer im doticaju s njom po rukama izađu plikovi. To baš sprži ruke. Nisu takve bile prije, kažu mi ljudi. Imamo i mi novosti, nestali su nam ježevi. Prije se nije moglo u more uć’, a da se na nekog ne nabodeš, a sada ih više nigdi nema”, kaže Kolec.
Ma nisu samo ježevi, nema u istarskom podmorju ni morske salate ni jadranskog bračića. Dogodila se zato eksplozija rakova, pa smeđeg raka ima na tone.
“Zovu ga armaron ili tenkista zbog njegova oklopljenog, robusnog izgleda. Poznat je i po jakim crveno-rozim kliještima. Nenormalno je koliko ga ima. E sada, zašto se to tako događa, to vam ne bih znao reći. Nešto se očito događa”, kaže Daniele Kolec, vođa umaških ribara.
Zanimljivost priča i istarski ronilac Mario Franjić, koji roni na području Vrsara i Funtane. I tu je, veli obilje i spužava, periski, svega. I mladosti i starosti. A primijetio je i nešto zanimljivo, to da ni dupini više nisu kao što su nekada bili: “To je čudo, ima nekoliko obitelji dupina koji čekaju da ribarice izađu iz luke, prate ih, i onda stariji dupini mlađe uče kako će hvatati ribu iz ribarskih mreža. Znači ne uče ih više kako da love ovu slobodnu ribu, nego kako da lukavo izvuku ulovljenu. To je za film.”
