U Novom Kozjaku kod Alibunara u Srbiji šestoro dece živi bez roditelja. Majka ih je napustila, otac je u zatvoru. Imaju od tri do 16 godina i sami se u trošnoj kući brinu jedni o drugima.
Stevan voli fudbal, ali nema vremena za igru. Sanja bi željela da ima mobilni, a nema ni fiksni. Bliznakinje od tri godine obožavaju lutke, ali nemaju nijednu. Nemaju ni šta da jedu, redovno. Nemaju roditelje uz sebe. Nemaju normalno djetinjstvo.
Kažu da im često nedostaje hrana, pelene za bebe, patike… Stevan ima 15 godina i radi fizičke poslove da bi prehranio pet sestara koje žive sa njim. Sanja ima 11 godina i kuha, pere veš, čisti kuću, presvlači najmlađu djecu, uspavljuje ih. Siječe i drva da nešto zaradi.
Djeca kažu da ih majka posjećuje vikendom. Ponovo se udala i živi u Alibunaru. Kada dođe u Novi Kozjak pomogne kćerki u kućnim poslovima.
“Kada bude socijalna pomoć, ja ili Magdalena odemo u Alibunar, kupimo nam meso, hljeb, mlijeko”, kaže jedanaestogodišnja Slavica, piše “RTS“.
Djeca su svjesna da su napuštena. Da bi preživjela, starija djeca rade za dnevnicu. Stevan zato ne ide redovno u školu. Iako mala, djeca su svesna da su napuštena. I da su sama.
Žive u lošim uslovima. Kuća zapuštena, djeca često prehlađena. Imaju još jednu sestru, koja je bolesna i zato je u hraniteljskoj porodici. Kada se već roditelji ne bave onim što im je dužnost, kako je moguće da nadležne ustanove Srbije dozvoljavaju da ova djeca sama preživljavaju već osam mjeseci?
Direktor Centra za socijalni rad u Alibunaru Zoran Prebiračević kaže da su primjetili da majka zanemaruje djecu.
“Pošto je cilj da djeca žive u prirodnim i porodičnim uslovima, mi smo dali sve od sebe da se stvore bolji uslovi da ona živi sa njima. Ona nam je uvek davala izjavu da će biti sa njima”, rekao je Prebiračević.
“Uslovi” u kojima ova djeca žive daleko su od toga da se uopšte mogu nazvati uslovima. Prirodni i porodični nisu odavno. I posao Centra za socijalni rad nije da obezbjeđuje dobre uslove majci da bi se vratila u porodicu, već da omogući dobre ili za početak normalne uslove za djecu.
Centar je majci izrekao korektivne mjere, a zatim podneo krivičnu prijavu. U avgustu prošle godine.
“Ona se oglušila o korektivni nadzor koji joj je uručen, pa je centar za socijalni rad 6. avgusta 2019. godine podnio tužilaštvu krivičnu prijavu protiv majke za zanemarivanje jdece”, naveo je Prebiračević ističući da je ona iskazala da nema namjeru da boravi u Kozjaku s djecom.
“Na kraju smo i mi u jednoj mat poziciji, nećemo ostaviti tu djecu na cjedilu”, dodao je.
Ali djeca jesu ostavljena. “Imamo ozbiljan problem, žao nam je što tužilaštvo ne reaguje brže, to je sudbina djece u pitanju. Mi ćemo dati i dajemo sve od sebe, na kraju krajeva i u hraniteljsku porodicu da ih damo, to će najvjerovatnije da bude”, kaže Prebiračević.
Kada jedna majka odavno to nije, stručne službe moraju da preuzmu brigu o porodici. Zakon je jasan, ako nije moguće da djeca odrastaju u svojoj porodici i prirodnom okruženju, hraniteljska porodica je uvijek bolja mogućnost nego dom.
Kako je moguće da se u Opštini, Centru za socijalni rad mjesecima veća šta će biti sa ovom djecom, a ona su i prethodne noći spavala sama i gladna – i ovog jutra ustala, a nikog nema da im pripremi doručak, umije ih i obuče. Ili, za početak, da im poželi dobro jutro.
