Hultlinga to nije slomilo, ozljeda je bila samo poziv u njegovu avanturu života, avanturu koja traje već punih 35 godina. Hultling se u Splitu susreo s domaćim medicinarima; dva dana prenosio im je znanje o zbrinjavanju osoba s ozljedama kralježnične moždine.
No, kako je Hultling došao u Split? Na poziv splitske liječnice Ane Poljičanin i liječnika Ivana Sunare koji živi i radi u ŠvedskojSplićanin Sunara je specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije koji od 2015. živi u Stockholmu i tečno govori švedski.
Na naše pitanje kada se vraća u domovinu, dobili smo samo slijeganje ramenima. Radi u “Rehab Station Stockholm”, centru za rehabilitaciju bolesnika s neurološkim bolestima i akutnim traumama.
Dolaze im ljudi s moždanim udarima, teško ozlijeđeni iz prometnih nesreća s traumama kralježnične moždine i ozljedama glave. “Rehab Station Stockholm” je jedna od najpoznatijih ustanova i izvan granica Švedske u kojoj se najmodernijim metodama liječe i rehabilitiraju tetraplegičari i paraplegičari.
Paraplegiju imaju osobe s ozljedama torakalnog, lumbalnog i sakralnog dijela kralježnice, a takvo stanje karakterizira djelomični ili potpuni gubitak funkcije ispod razine ozljede. Tetraplegičari su osobe koje su ozlijedile vratni dio kralježnice, a imaju potpunu ili djelomičnu disfunkciju ispod mjesta ozljede.
Posebnost ustanove gdje Sunara i Hultling rade su “rehab instruktori”, osobe koje su i same imale ozljedu kralježnične moždine, a danas pomažu drugim bolesnicima pri vještinama upravljanja kolicima, treninga u teretani, putovanja po gradu javnim prijevozom ili u inozemstvo, praktičnim savjetima oko svih životnih pitanja.
No, oni su, kaže Sunara, i ogromna psihička potpora novoozlijeđenim osobama s dijagnozom paraplegije i tetraplegije kojima je najvažnije da imaju nekoga tko će ih razumjeti, objasniti im da to nije kraj i da u životu još ima puno lijepih stvari kojima se mogu veseliti. Takvog sustava u Hrvatskoj naravno nema, a osobe s ozljedama kralježnice, kako nam same kažu, uglavnom su prepuštene same sebi.
– Od dolaska u Stockholm radio sam u viskospecijaliziranom zdravstvenom sustavu povezanom s Karolinskom bolnicom i Institutom. Najprije sam radio na odjelu i poliklinici za ozljede mozga (traume, moždani udar, infekcije mozga i sl.), a sad u ustanovi za ozljede kralježnične moždine. Otišao sam u Švedsku jer mi se ponudila prilika nastaviti svoje obrazovanje i usavršavanje i to iz područja neurološke rehabilitacije na način koji ne postoji u nas, te nastaviti svoj doktorat – kaže nam Sunara, te nabraja pozitivne stvari iz Švedske.
– Ono što ja vidim kao veliku prednost sustava u Švedskoj jest dobra informatizacija i dobar sustav društvene zajednice koja se udružila kako bi se pomoglo bolesniku nakon otpusta iz bolnice. On nije ostavljen sam ili na brigu svojoj obitelji, nego je u rukama stručnjaka koji sudjeluju u rehabilitaciji, brinu se o svemu.
Prilikom otpusta općina je zadužena osigurati bolesniku pomoć u kući. Na taj način svi koji mogu dobiti pomoć u kući, od asistencije pri tuširanju, oblačenju, donošenju obroka i slično, ne trebaju biti u ustanovama. Ne pada sva odgovornost za teške bolesnike na obitelj, kao što je to slučaj kod nas. Mi imamo broj županija – okruga kao i Švedska i vjerujem da bi se sličan sustav s njegovateljima i medicinskim sestrama mogao uvesti i kod nas – kaže taj splitski liječnik koji navodi i da informatički program čuva sve podatke od uputnica, pregleda, rendgena.
– Kad pregledavam bolesnika vidim sve to, dakle ne postoji bolesnik koji dolazi s punom vrećom papira jer ja imam sve ispred sebe na ekranu, a bolesnik se može ulogirati od kuće i čitati svoj medicinski karton. Papirne uputnice, nalazi i RTG na filmu ne postoje već godinama. Velika je prednost brzog odgovora na uputnicu kolegama u primarnoj zaštiti tako da bolesnik ponekad i ne treba vidjeti specijalista, već dobije savjet u odgovoru na uputnicu ili preporuku za daljnju obradu.
Smanjeni su redovi čekanja za nepotrebne stvari. I specijalist može poslati lijekove, napisati bolovanje te poslati direktnu uputnicu za rehabilitaciju, ne treba imati povjerenstva za odobrenje. Redovi čekanja postoje i ovdje, ali je nezamislivo da netko na pretragu čeka mjesecima. Toga ovdje nema – navodi taj liječnik kojega smo upitali kakva su primanja liječnika.
– Specijalističke plaće liječnika su tridesetak tisuća kuna. Medicinske sestre zarađuju u prosjeku oko 17 tisuća kuna – kaže nam Sunara.
Tisuće medicinara napustile Hrvatsku
Inače, najmanje oko 3200 medicinara (liječnika, medicinskih tehničara, fizioterapeuta, primalja…) proteklih su godina zatražili potvrde u svrhu priznavanja njihovih stručnih kvalifikacija u drugim zemljama. To je brojka otišlih do 2019. godine.
Među njima prednjače liječnici, posebno specijalisti. Podaci Hrvatske liječničke komore iz sredine prošle godine pokazuju da je od ulaska Hrvatske u Europsku uniju ukupno 1655 liječnika zatražilo izdavanje potvrda koje služe u svrhu priznavanja njihovih stručnih kvalifikacija u drugim zemljama.
Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, njih 680 prekinulo je radni status u Hrvatskoj. Najčešće države odlaska su Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Austrija i Švedska, a najčešće specijalizacije su anesteziologija, interna medicina, opća kirurgija, radiologija i psihijatrija.
Podaci iz prošle godine govore i da je oko 280 fizioterapeuta zatražilo dokumentaciju u svrhu mogućeg zapošljavanja u inozemstvu. Podaci se odnose na razdoblje od 2016. do 2019. Od 2013. do sredine 2019. godine čak 1080 medicinskih sestara podnijelo je zahtjev za mirovanje s razlogom odlaska u inozemstvo,piše Jutarnji
