Marinkovićeva borba sa korona virusom trajala je 22 dana, a na kraju je odnio pobjedu!
Ovaj Obrenovčanin je nešto manje od pola godine radio u Njemačkoj, gdje je vozio autobus na liniji do Pariza. Prve simptome osjetio je 5. marta, ali je nastavio da radi. Ipak, na kraju je odlučio da ostavi posao i vrati se kući.
Nije bilo lako stići do Srbije, jer na slovenačko-hrvatskoj granici nije bio dozvoljen prolazak autobusima, ali se Dragan snašao.
“Zamolio sam jednog čovjeka, imao sam masku na licu, da se prevezem s njim autom do prve benziske pumpe u Hrvatskoj”, priča Dragan Marinković za obranovačku “RTV Mag“.
Uspio je da se domogne Beograda, gdje je po njega došla supruga.
“Žena je već bila odvela djecu u drugo selo, moji roditelji su bili u drugoj kući. Jedna soba bila je spremljena za mene, za izolaciju”.
Kada je konstatovano zapaljenje pluća, upućen je na Infektivnu kliniku u Beogradu.
“Znao sam da se tog dana kući neću vratiti. Nekoliko sati kasnije je stigao rezulata da sam pozitivan na COVID-19. Prvo mi je palo na pamet da kod kuće imam starije roditelje, mada sam znao da im nisam prenio virus. Vjerujte, ne bih mogao da živim sa saznanjem da sam nekoga zarazio. To bi bilo strašno. Radio sam sa još 11 vozača, sretan sam što znam da niko od njih nije obolio”, kaže Dragan i dodaje:
“Nisam kriv za to što sam obolio. Mi smo skenirali karte putnika i putem mobilnih telefona. Morali smo da dodirujemo njihove telefone. Da nam je firma dala rukavice, možda se ne bih zarazio”.
Marinković se liječio u KBC “Dragiša Mišović”.
“Gledao sam i ljude koji su se borili za dah. Koji su pet dana disali na cijevčicu i onda govorili da ne mogu više. Govorio sam im da moraju da izdrže, jer doći će dan kada će se probuditi, pogledati kroz prozor, vidjeti sunce i biti kao nov”.
Kada je krenuo putem izliječenja, “preselio” se na Sajam, na kome, kako sam kaže, uopšte nije loše kako se pričalo.
