Prenosimo demanti Vesne Ivanović Janković u cjelosti:
– Maksimum zaključaka, uz minumum činjenica. Neko sam ko na svom radnom mjestu daje sve od sebe u borbi sa epidemijom koja nas je sve snašla. Proteklih sedmica sam se trudila da se u mom svakodnevnom radu ne osjeti strah, nemoć i panika kada se moj mlađi brat razbolio od Covid 19 virusa i borio za život.
Kažu da je ljubav sestre prema bratu jedna od najčistijih i nabezuslovnijih, a ja se danas osjećam da sam brata izgubila dva puta. Prvi put kada mi je javljeno da je moj rođeni brat izgubio bitku sa virusom Covid 19 i drugi put kada sam pročitala senzacionalisticke naslove u raznim novinama i na internet portalima. Zoran je izgubio bitku protiv nevidljivog neprijatelja, ali ovog puta žrtva je bila cijela naša porodica Ivanović a najviše od svih njegova djeca.
Sve je prštalo od bombastičnih naslova, eksluzivnih vijesti, objavljeno je puno ime i prezime mog brata, (dok se kriminalci štite inicijalima), neovlašćeno je objavljena fotografija cijele porodice. Gdje je granica i gdje je dno gubitka svake ljudske, profesionalne, društvene i moralne odgovornosti?
Da li se svi određuju prema pretpostavkama a niko prema činjenicama, a one su sljedeće: Zoranov sin je bio na rođendanu svog najboljeg druga sa kojim se druži još od vrtića.
Rođendan je održan 7.3.2020. kada nije bilo nikakve zabrane okupljanja, kada je Srbija imala 1 oboljelog od Covid 19 virusa, a iste večeri je održan i koncert u Domu kulture u Čačku, gdje je bilo prisutno 700 ljudi. Djeca mog brata nisu imala nikakve simptome virusa Covid 19, što je i testom potvrđeno.
Zoran, moj brat, genijalac, duhovit, šahista, omiljen u društvu, radio je do 16.3. na poslu, koji je između ostalog podrazumijevao i terenski rad (u raznim ekspoziturama) banke u kojoj je zaposlen širom zapadne Srbije.
Poslovno a i privatno, jer je bio omiljen, susretao se sa velikim brojem kolega, ljudi, prolaznika… nažalost susreo se i sa smrtonosnim virusom koji je kasnije prenio i na svoju suprugu. Samo na suprugu a ne i na naše roditelje, koji se samo u medijima bore sa Covid 19 virusom. Moj brat izgubio je svoju posljednju ovozemaljsku partiju što bi njegovi prijatelji i šahisti rekli: greška u otvaranju, izbor pogrešne taktike ili grubi previd. Svejedno. Sada je nažalost sve svejedno.
Ovo čemu smo moja porodica i njegova djeca na pragu svog života izloženi je namjera. Onih koji su donijeli maksimum zaključaka, uz minimum činjenica obezbedjujući time veću čitanost, broj klikova ili komentara. I to, ne samo da nije u redu i fer, to je zločin. Za razliku od nevidljivog neprijatelja, ovdje svi imaju svoj potpis i novinari i urednici. Ja ću i dalje nastaviti da se borim i radim za dobro svih nas, naučiću da živim sa ovim bolom, radovaću se uspjesima djece moga brata, prepoznajući u njima zrno Zoranove genijalnosti, ali boriću se i da istina i činjenice pobjede.
Kažu da je objavljena vijest, kao kada na primjer istresete jastuk sa sve perjem sa petog sprata. A dematni te vijesti je kao kada bi krenuli da skupljate svo rasuto perje da bi ponovo napunili isti jastuk. Ja se ipak nadam, da u ovoj zemlji ima više novinara koji će ovaj dematni objaviti – saopštila je Vesna Ivanović Janković, prenosi “Srbija Danas“.
