Ispričao je kako iz ugla pacijenta izgleda borba sa ovim izuzetno opasnim virusom, ali i koliko oboljelima teško padaju samoća i neizvjesnost.
On je odmah opovrgao informaciju da su svi medicinski radnici zadobili infekciju van sistema.
“To nije tačno. Ja i još nekoliko sestara ovu smo infekciju, nažalost, dobili usred naše bolnice, što je bilo kao jedna eksplozija. Neočekivano, jer naša bolnica je jedna od najspremnijih i najopremljenijih bila do tog trenutka u Crnoj Gori. Nažalost, ja sam to dobio od kolege kome želim da brzo ozdravi, da prebrodi ovu krizu kao što smo i mi ostali, koji smo imali mnogo više sreće i izborili se sa ovom bolešću. Što se tiče samoga početka, ja sam čak bio u dilemi kada se to tačno desilo, da li je to bilo 20. ili 23. marta, kada sam operisao u bolnici i oba puta imao susret sa oboljelim kolegom.
U utorak smo zajedno operisali, on u jednoj, ja u drugoj sali, a već u srijedu on je bio pozitivan i cijela bolnica, cijeli operativni blok i ginekologija morali su da se testiraju i da budu u karantinu, jer ova bolest ne mora da se pojavi odmah, već se javlja u prosjeku od dva, pet do sedam dana, a zabilježeni su slučajevi da se bolest javlja i do 27. dana od početka infekcije. Mnoge kolege morale su da se nađu u karantinu i da provedu 14 dana do ponovnog testiranja. Srećom, oni su od juče ponovo na svojim radnim mjestima. Kako se to dešavalo u srijedu, a ja toga i sljedećeg dana nisam bio u bolnici, nisam bio čak ni predviđen da budem testiran. Međutim, osjetio sam da se dešava nešto što nije prirodno, da li je to bila posljedica moga straha i opreznosti, ali sam insistirao na testiranju i bio sam na tom prvom testu pozitivan“, rekao je doktor za “Radio Bar”.
Ivović kaže da nije bilo težeg momenta nego kada je morao da porodici saopšti da ima koronu. Porodica je otišla u karantin poslije testiranja, a on u bolnicu, ovoga puta u ulozi pacijenta.
“Moram da kažem da je bolnica bila izuzetno spremna. Sačekale su me sestre u zaštitnim kombinezonima, skafanderima, maskama, uzeli su mi krv, vodili na snimanje i sačekao sam u sobi na Internom odjeljenju rezultate svega toga. Ja sam se dobro osjećao, nisam imao temperaturu, niti ikakve značajne simptome koji bi mogli da ukažu na korona infekciju. U sobu je došla da čeka svoju sudbinu i jedna od babica koja je takođe dežurala sa našim dragim doktorom. Ja imam kuću blizu bolnice i tu sam se izolovao u jednom apartmanu. Te večeri su počeli simptomi, neuobičajeni, ali svakako opisani u kliničkoj slici koja se može javiti kod infekcije koronavirusom – otok sluznice nosa, otok samog nosa. Probudio sam se sa otečenim kapcima, sa podočnjacima, nisam mogao da dišem. Nisam imao nikakvo grebanje i bolove u grlu. Cijelo to vrijeme, nisam imao povišenu temperaturu, svega jednog dana je temperatura skočila do 37.
Naravno, tu počinje taj oprez, taj strah, borba nade i straha i beznađa. Čovjek mora da preduzima neke mjere, ne znate šta da radite, nemate nekih specifičnih lijekova. Ono što sam radio, radio sam i mnogo ranije – prije početka epidemije korone u našim prostorima, ja sam u mojoj ambulanti držao rastvor joda, ispirali smo nos, ruke alkoholom prali, usta i grlo ispirali jodom. To sam radio i kući, sa slanim rastvorom i sa rastvorom joda. Ne postoje nikakvi dokazi da je to nešto efikasno, ali djeluje potpuno logično, jer slani rastvori ubijaju viruse, pa time i koronavirus. Virus nije živa ćelija, to je jedan genetski materijal koji se tako prenosi sa čovjeka na čovjeka putem kapljičnih infekcija. Uvjeren sam da sam tim svojim nekim postupcima uspio da spriječim silaženje virusa korone niže, niz respiratorni trakt.
Doktor objašnjava da silazak koronavirusa na pluća predstavlja veliku opasnost i 80 posto pacijenata ima sreću da to prebrodi, ali 20 pluća doživi teške oblike infekcije pluća.
“Tu je svakodnevni strah i neka borba da nešto pomognete sebi, a nemate čime. Jedino odbrambeno sredstvo u borbi protiv virusa jeste čovjekov imunitet, a to nije nešto što možete tek tako da dobijete, imunitet je nešto sa čime se rađate i što stičete, vakcinacijom ili tako što prebolite neku bolest. Neophodno je da sve oko sebe čistite i da perete ruke, jer postoji mogućnost superinfekcije, odnosno da virus koji ste izbacili ponovo unesete u organizam“, kazao je.
Na pitanje da li se plašio, jer spada u rizičnu grupu pacijenata, rekao je: “Ja sam spadao u grupu koja ima puno riziko-faktora, prije svega, operisan sam na srcu, zbog infarkta koji sam imao, imam dijabetes, tip II, koji evo nekoliko godina vučem i koji držim u normali. Moram reći da sam cijelo vrijeme bio pod samokontrolom i da se nivo šećera nije povećavao, ali sam imao jedan skok tenzije, koji sam ipak uspio da regulišem. Da, spadam u onu grupu koja je mogla da i fatalno završi“.
6. aprila, praktično sedam dana poslije tog prvog, pozitivnog testa, stigao je negativan nalaz, a 8. aprila i drugi.
“Simptomi su počeli nakon četiri, pet dana da padaju i kada su došli da me testiraju ja sam bio bez ikakvih simptoma. Ta vijest me jako usrećila. Ipak, kad tu vijest uporedim sa onom da je moja porodica negativna, mnogo je veća impresija osjećanja koja sam osjetio u trenutku kad su mi javili da mi je porodica korona negativna. Ta radost je neopisiva“, objasnio je.
“Zbog mogućnosti da je on i dalje infektivan i da može da i dalje sije virus, pacijent se zadržava u karantinu i samoizolaciji narednih 14 dana. Ja sam u jednom takvom karantinu i mogu vam reći da ta samoća, ta izolovanost koja je preda mnom i bila sve ove dane iza mene, jeste nešto što sigurno mnogim ljudima teško pada. Ja sam neko ko možda zna da to sve prebrodi, ali sam razmišljao da bi mnogim ljudima trebalo pomoći u toj samoizolaciji, angažovanjem ljudi koji su u tom smislu obučeni- psihoterapeuta, psihologa, psihijatara, kliničkih psihologa, koji bi takođe mnogo značili onim pacijentima koji se nalaze na bolničkom liječenju“, rekao je.
Ljudi koji su izliječeni kažu da im je najteža bila noć.
“I ja sam tako nešto doživljavao kada nisam mogao da dišem. Sebe sam umirivao nekakvom sugestijom i koristio sam lijekove da bih lakše zaspao. Ja sam bukvalno, okrznut koronom, imao sam ogromnu sreću. Vidim da 80 posto ljudi ima slične tegobe, ili u nekom smislu malo jače, ali je užasno za onih 20 posto, koji preživljavaju ogromne muke i imaju osjećaj velikog tereta na plućima, ne mogu da udahnu. Kod čovjeka samo gušenje, nedostatak vazduha izaziva ogroman strah“, istakao je.
“Treba poštovati sve mjere koje se preduzimaju, jer oni koji to prekrše, ne ugrožavaju samo sebe, već dovode u opasnost cijeli zdravstveni i društveni sistem. Zato, najbolje da sedimo svi doma, da se pridržavamo onoga kako je naloženo, a naravno, u kući ćete se upoznati jedni sa drugima, jer u ovom dinamičnom življenju nema vremena ni da se družimo, ni da ručamo zajedno kao nekad. Sada je prilika da se družimo, upoznajemo, da vratimo u naše porodice neke društvene igre koje smo zaboravili, da u svakom domu vladaju mir i radost, a ne strah od bolesti“, zaključio je, prenosi “Barinfo.me“.
