U Trešnjevici, kod Paraćina, poslije smrti Saše Radivojevića (26), najmlađe žrtve kovida 19 u Srbiji, samo jad i tuga pregolema! A kod Radivojevića je i prije Sašine smrti, kažu mještani, sve bilo tragedija. Od siromaštva glavu nikada nisu mogli da podignu. Roditelji bolesni, a sina, koji je takođe sa zdravljem bio slab, sad sahraniše.
Saša je godinama bio težak dijabetičar, na insulinu. Od šećera su mu stradali bubrezi. Otišao je u Ćupriju prije petnaestak dana da se liječi, ležao je nekoliko dana u bolnici, na Nefrologiji. I taman je krenuo na dijalizu, bilo mu je bolje, kad je odjednom dobio temperaturu! Hitno su ga prebacili u Beograd, ali uzalud. Na kraju ga korona odnese sa samo 26 godina.
Ovako mještani podjuhorskog sela Trešnjevica govore o Sašinoj zloj sudbini. Do seoskog groblja, na vječni počinak, u ponedjeljak je mogla da ga isprati samo najbliža familija. A cijelo selo u nevjerici. Niko se nije nadao da dečko u najboljim godinama tako premine. Znali su da “pati” od hronične bolesti, ali su očekivali da prezdravi. Kažu da prije odlaska u bolnicu nije kašljao, nije imao temperaturu.
Samo bolove u slabinama. Niko nije ni pomislio da bi mogao da skonča od najveće pošasti 21. vijeka. Da bude najmlađa žrtva kovida 19 u Srbiji.
– U Trešnjevici se dosad od korone niko nije razbolio. Nesretni Saša otišao je bolnicu da liječi bubrege, možda se tamo zarazio. Čuli smo da je veliki broj doktora i sestara u Ćupriji zaražen, da odjeljenje gdje se on liječio više ne radi. Zatvoreno je vjerovatno iz tog razloga – kaže jedan od komšija, i dodaje da i Sašini roditelji imaju zdravstvene probleme. – Majka mu je osoba sa posebnim potrebama, otac Jovan takođe je bolestan, operisan, sa minimalnom penzijom. Radili su dodatno koliko su mogli, da se prehrane. Iako hronični bolesnik, Saša je ljeti išao u nadnicu, obavljao sezonske poslove u poljoprivredi.
Izuzetno loša situacija ove porodice bila je poznata i lokalnoj samoupravi, pa im je zajedničkom akcijom preko Centra za socijalni rad, odborničke grupe “Pokret za selo i grad”, rođaka, prije svega strica, i uz podršku donatora, prije dvije godine obezbjeđen pristojniji krov nad glavom. Kupljena im je skromna kuća sa okućnicom. Do tada, porodica je živjela u jednom sobičku, bez ikakvih uslova. Nažalost, materijalni problemi su se nastavili, pa je porodica živjela bez struje koju nije mogla da plaća, pišu “Novosti“.
