Radovanović, komentarišući najavljeno ublažavanjem mjera od ponedjeljka, kaže da je i vrijeme bilo da se krene s tim, posebno sa onim najrestriktivnijim. “Jedino što tome mora da se pristupi postupno, fazno i mudro, bez pritisaka sa strane i da se razvuče na više sedmica”, dodaje.
Dr. Radovanović naglašava da je u Srbiji epidemijski vrh postignut mnogo kasnije nego u nekim susjednim zemljama, pa navodi da je u Beogradu bio najveći broj oboljelih 16. aprila, u Nišu 17, konstatujući da je to relativno skoro. “Austrijanci su čekali 20 dana poslije tog epidemiološkog vrha da počnu sa relaksacijom mjera”, ističe.
Radovanović ocjenjuje da se situacija u Srbiji još nije stabilizovana, da je još rovita.
Ako dođe do ponovnog povećanja učestalog javljanja bolesti, kaže dr. Radovanović, to će biti zasigurno drugi talas. “Naš cilj je da do drugog talasa ne dođe prije pozne jeseni. Ako bismo vrlo nepromišljeno i olako relaksirali sve mjere, moglo bi da se desi da u junu već dođe do drugog talasa. Mora razumno da se postupa”, naglašava epidemiolog.
Mi smo svjesni da je našu protivepidemijsku borbu ovdje odredilo odsustvo testova, jer nismo mogli da slušamo Svjetsku zdravstvenu organizaciju – da što više testiramo, da otkrivamo oboljele, da njih izolujemo, njihove kontakte stavimo u karantim – nego smo morali da karantiramo populaciju ili velike segmente populacije, a to je moguće samo na neko vrijeme, i sada moramo da se vraćamo normalnom životu, navodi gost Novog dana.
Smatra da mjere, kao što je potpuno zatvaranje starijih treba relaksirati. “Ide se jedan sat, moglo bi to da se dozvoli svakog dana. Isto, policijski sat može da se pomjeri na 20 sati, i ja vjerujem da će narednih dana tako i biti”.
Upitan o odnosu prema drugim državama u regionu kad je ova tema u pitanju, Radovanović kaže da su neke zemlje regiona, posebno Hrvatska, zabilježile prve slučajeve prije Srbije, Slovenija takođe, i svaka zemlja mora da prati situaciju u svojoj sredini. “I mi moramo da se držimo toga”.
Radovanović ocjenjuje da je u Srbiji išlo malo “kampanjski”. Dodaje da je Aleksinac imao skoro sve oboljele u jednom jedinom danu, Blace isto, oko Uskrsa, sa ponekim slučajem neki dan prije, a da je poslije toga tek poneki slučaj je “kapao”. “Kampanjski se radilo – otišlo se tamo, uzeli su se uzorci, nemoguće je da je epidemijska kriva u ta dva mjesta zaista imala oblik vodoskoka. To odražava intenzitete testiranja i tehničke mogućnosti i zbog toga treba biti oprezan”.
Radovanović kaže i da je rezervisan prema uvođenju međugradskog saobraćaja, smatrajući da je ova odluka rano donijeta i podsjećajući da su Hrvati sa tim znatno duže oklijevali.
“Isto tako, ne smije da zavara često ponavljana posljednjih dana konstatacija da je virus oslabio. On uopšte nije oslabo, nema nikakvih dokaza. Čak koristi se jedna stručna riječ – virulencija. I kad je ona u pitanju, tu se ništa nije promijenilo. Virulencija znači ubojitost, virulencija je stepen pategonesti, patogenost je sposobnost klice da ošteti zdravlje. Virulencija ovog virusa je ista kao što je bila, nigdje u svijetu nije pokazano da je virulencija opala, ili da će opasti zato što sija sunce”, ističe gost Novog dana.
Radovanović kaže da je najbliži srodnik ovog virusa, uzročnik SARS-a harao do jula. “I ostao bi i dalje prisutan da energičnim mjerama, izolacijom i karantinom, nije iskorijenjen. Ne možemo da povlačimo paralelu, ovo je sasvim druga klica, ona mnogo češće dolazi do bezsimptomnih i blagih oblika bolesti, tako da ne može na taj način i tako lako da se savlada”.
Govoreći o mjerama i njihovom ublažavanju, epidemiolog kaže da je važno da odlučujuću riječ ima struka, odnosno stručni dio Kriznog štaba, dodajući da je na njima velika odgovornost. Poslije prvog talasa mogla bi da se uključi akademska i šira zajednica, jer je velika odgovornost velika, dodao je.
Iznio je podatak da je prosječna starost umrlih niža nego u Evropi.
“Starost umrlih u Srbiji je 65 godina, to je 15 godina manje nego u Evropi. U Evropi je 80 godina, u Italiji 81 godina”, navodi.
Radovanović naglašava da je Srbija sačuvala najstariju populaciju, jer nisu mogli da izlaze iz kuća, pa su manje bili izloženi i manje su oboljevali. Ali, dodaje da ne možemo ni život ni privredu da držimo u vanrednom stanju vječito, i da to mora da popusti.
“Samim tim doći će i do povećanja učestalosti bolesti, takvo je iskustvo iz drugih zemalja. Nama je cilj da taj drugi talas uslijedi u novembru i decembru ako može, po cijenu da jednom, možda dvaput malo pritegnemo mjere, ako nam se učini da broj oboljelih počinje da raste”, zaključio je gost Novog dana, prenosi “N1“.
