U telefonskom razgovoru za francusku novinsku agenciju AFP, 72-godišnji Joška, koji ponosno nosi ime Josip Broz, prepričava riječi svog slavnog djeda.
Joška tvrdi da mu se u smiraj života Tito povjerio i priznao “pogrešku” što je dopustio ustav iz 1974. godine, prenosi “Hina”.
Čovjek koji je utjelovio Jugoslaviju, naravno, nije svjedočio krvavom raspadu zemlje, ali je za života shvatio, tvrdi Joška, da je tim ustavom posijano sjeme razdora.
“Od jedne države, stvorili smo osam manjih (…) i sve se razmrvilo, to je moja najveća greška”, prepričava Joška Titove riječi – priznanje koje moćan vladar ne bi izrekao u javnosti.
S ustavom iz 1974. ili bez njega, mnogi smatraju da je Titova smrt bila ta koja je oglasila smrtno zvono za zemlju koju je podigao iz pepela Drugog svjetskog rata.
Jugoslaviju, kolaž naroda i vjera, na okupu je držala harizma njezina vladara i njegov represivni aparat.
I dok ga jedni Tita hvale da je od Jugoslavije učinio jednu od najprosperitetnijih komunističkih zemalja, kritičari ističu zatvaranje političkih disidenata i represivno suzbijanje historijskih razmirica između raznih etničkih zajednica koje su se 90-ih vratile još snažnije.
Joška, jedan od šestero unučadi, imao je priliku i vidjeti drugo lice svoga djeda, kojeg su mnogi smatrali većim od života. Iako je bio državnik poznat po ekstravagantnim zabavama i životnom stilu bonvivana, Tito je volio i jednostavne stvari, kaže Joška, sin Žarka Broza.
On je sa sestrom Zlaticom do svojih tinejdžerskih dana živio s Titom u elitnoj četvrti Beograda, na Dedinju.
“Bio je vrlo opušten u krugu porodice, volio je jesti ribu i piletinu, dva jela u kojima nije mogao uživati na službenim večerama jer se jedu prstima”, sjeća se Joška.
Naučio nas je da živimo od svog rada i da se ne koristimo porodičnim prezimenom, pripovijeda Joška koji je bio policajac i vlasnik restorana. Sada je član male neokuminističke stranke koju je sam osnovao i uvjereni je titoista.
On je upravo kao policajac pomagao oko logistike Titova golema pogreba koji je okupio brojne svjetske čelnike, što se smatra baštinom lukave diplomacije koja je presijecala podjele Hladnog rata.
Posljednji je put vidio djeda pred njegov sam kraj, u bolničkoj postelji u Ljubljani.
“Otputovao sam za Beograd i kada sam stigao čuo sam vijest”, rekao je Joška za AFP.
Iako je Titova baština i dalje predmet rasprava, Joška je gorljivo brani i tvrdi da je omogućio udoban život ljudima u socijalizmu, iako je za to morao dizati kredite kako bi pokrio troškove.
“Imali smo pravu državu, besplatne škole i zdravstvo, mir… Sve ono od čega danas nemamo ni desetinu”, tvrdi Joška.
No beogradski povjesničar Čedomir Antić naglašava da Titovo političko nasljeđe nije izdržalo test vremena.
Od tri stupa titoizma, objašnjava Antić, “bratstvo” između jugoslavenskih naroda i ekonomski model radničkog samoupravljanja relikti su prošlosti.
Treći stup – globalni pokret nesvrstanih, izblijedio je i izgubio na važnosti.
“Samoupravljanje je propalo još dok je Tito bio živ, pokret nesvrstanih nema smisla jer je bipolarni svijet nestao, a bratstvo je ishlapilo u krvavim ratovima”, ocijenio je Antić.
