“Gledao sam smrti u oči. Jedva sam dolazio do daha, stalno sam imao visoku temperaturu, osjećao sam malaksalost, bolove… Da nije bilo požrtvovanih ljekara u KBC “Dragiša Mišović” u Beogradu, koji su se lavovski borili za život svakog pacijenta oboljelog od virusa korona, siguran sam da ne bih preživio, pišu “Novosti“.
Ovako govori Igor Pakić (41), iz Lajkovca, radnik na održavanju signalno-sigurnosnih uređaja “Železnica Srbije”, jedan od stanovnika Kolubarskog okruga koji su se oporavili od kovida 19. Kada je, kaže, dobio visoku temperaturu, u Domu zdravlja u Lajkovcu propisali su mu antibiotike i poslali ga kući. I dalje je imao groznicu, pa su ljekari promijenili antibiotik, ali stanje mu se nije poboljšavalo. U međuvremenu, njegov dvadesetogodišnji sin je dobio temperaturu i izgubio čulo mirisa.
DOKTORICI OČI PUNE SUZA
Dok sam sve teže disao, neprekidno sam se molio Bogu da preživim – kaže Pakić.
– U mojoj sobi bio je Nenad Andrić, sveštenik iz Valjeva. On mi je ispričao da je doktorica, kada sam je pitao hoću li ostati živ, odgovorila potvrdno, a onda odmah izašla iz sobe, da ne vidim da su joj oči pune suza. Svi su me pitali kako sam se zarazio virusom, ali ja to ne znam. Od prvog dana nosio sam zaštitnu masku i rukavice…
– Prvo smo bili upućeni u Kovid-centar u Pančevu, odakle su me hitno prebacili u KBC “Dragiša Mišović”, gdje su utvrdili da imam obostranu, jaku upalu pluća, a i svi ostali rezultati bili su vrlo loši – kaže Pakić. – Odmah su mi stavili masku za kiseonik, jer sam jedva disao, i dali mi najbolju moguću terapiju. Ljekari su rekli da će učiniti sve što mogu da ne bih bio priključen na respirator. Bio sam na intenzivnoj njezi, okružen pacijentima na respiratorima koji ih održavaju u životu. Molio sam se da terapija bude uspješna, da izbjegnem njihovu sudbinu…
Postepeno je stanje bivalo bolje, pa je Igor prebačen na odjeljenje, a rezultati su pokazali da je negativan na virus korona. Saznao je i da mu je sin iz Kovid-centra u Pančevu premješten na Beogradski sajam, ali i da je devetogodišnja kćerka pozitivna na koronu, srećom bez simptoma. Supruga nije bila pozitivna.
– Neprekidno sam brinuo za porodicu, mojoj sreći nije bilo kraja kada mi je supruga javila da su kćerka i sin negativni na koronu – kaže Igor. – Poslije tri paklene sedmice, najzad sam izašao iz KBC “Dragiša Mišović”, čijim ljekarima, medicinskim sestrama, velikim herojima na čelu sa direktorom dr Vladimirom Đukićem, svi mi koji smo imali kovid 19 dugujemo ogromnu zahvalnost zato što smo ozdravili. Što smo živi!
