Ova starica živi sama, obavlja sve poslove u kući i van nje. Ne libi se ona da teškom kofom dohvati vodu sa dna bunara ili da pokosi travnati put koji vodi do njene trošne kuće.
– Još mogu sve sama i da pokosim, iscjepam drva, ali i da potrčim ako treba. Znam da neki moji vršnjaci ne mogu da ustanu iz kreveta, a ja sam uvijek bila aktivna i nisam se predavala. Unuci me često zovu da potrčim sa njima, da provjere da li ja to stvarno mogu ili se šalim. Kad uhvatim sprint, ostanu u čudu – priča ova super baka.
Ljubica Nikolić – RINA
Bez supruga je ostala prije 30 godina, a dalje je nastavila sama. U slobodno vrijeme koje u ovim godinama ima na pretek, svira usnu harmoniku i piše pjesme, pa se iz kuće na obroncima Rajca često čuju umilni zvuci. Visprena starica često zna i da se našali na svoj i račun svojih godina.
– Matora sam, matora, ali volim da živim. Dok posljednji dinar imam neću da se smirim. Matora sam kao svaka baba, ali sam srećna što sam čukunbaba – napisala je Ljubica ove stihove.
U njenoj malenoj kući sve podsjeća na neka stara vremena, sve je čisto i utegnuto kao da je mlada domaćica ili tek pridošla nevjesta. Zbog njene smirenosti i blage naravi, muž joj je često govoro da će živjeti 100 godina, pa izgleda da će se njegovo proročanstvo i obistiniti. Potomci obožavaju baku Ljubicu, pa se kod nje najčešće svi zajedno okupljaju i kažu da niko ne pravi tako ukusnu proju i pitu kao ona, piše “RINA”.
